Iza ne-hrvatskog imena i prezimena krio se jedan od najpoznatijih pedagoga u Americi. Politika ga je kaznila, a mladost voljela

Suzzallo?! Reći ćete, a tko ti je taj! Ni čuli nismo za nekakva Hrvata i to podrijetlom iz Hercegovine, s takvim imenom i prezimenom. Što ćete, razišli smo se po svijetu i, vjerujte, ima nas u „izdanjima“ svake vrste.

Davala se i daju tuđa imena i mijenjala se prezimena, iz potrebe i iz mode, ali ipak su to korijeni starog hrvatskog panja. Možda nam to ne znači puno, ali eto, drago nam je da su ti uspješni, pa i slavni ljudi ipak hrvatske gore list! Jedan od tih naših po krvi sunarodnjaka s engleskim imenom i čudnim prezimenom bio je Henry Suzzallo, jedan od najpoznatijih pedagoga svog vremena u Americi.

Svojatanje slavnih ljudi i tuđeg kulturnog bogatstva (a bome i zemlje) nama je, nažalost, jako dobro poznato. Tako Talijani, pa i Srbi, svojataju našeg Henryja. Talijani valjda zbog prezimena koje zvuči talijansko.

Zanimljivo je zamijetiti da je Suzzallo bio jedan od šestorice američkih tada živućih znanstvenika kojima je Mussolini dodijelio visoka odličja čim je došao na vlast. Naravno, htio ga je time potalijančiti. A i danas u talijansko-američkim pričama stalno se ponavlja da je Suzzallo bio talijanskog podrijetla. I Srbi, po starom običaju, svojataju svakoga i sve, posebice kada se tiče Hrvata. Suzzalla svojataju i zbog tog što je bio podrijetlom iz Hercegovine, kao i Ruđera Boškovića.

Ali zahvaljujući hrvatskom novinaru Ivi Lučiću, znamo da je Henry Suzzallo podrijetlom od plemena Zucalo iz Ravnog u Hercegovini. Njegov otac Petar Zucalo, rođen 1827., otišao je u Ameriku polovicom 19. stoljeća i kada mu je bilo 40 godina vratio se doma, oženio se i zatim sa suprugom Anom ponovno otišao u Kaliforniju.

Obitelj Zucalo imala je devetero djece, a jedno od njih postao je u Americi slavni Henry Suzzallo. Henry je rođen u Kaliforniji 1875. godine. Kako je bio slabunjava zdravlja, roditelji su zaključili da nije za fizički posao pa su ga poslali u školu.

Neka mali uči pa valjda će nešto od njega biti! Tako je Henry bio jedino dijete u obitelji koje je završilo više škole. Lako je poći u školu, ali trebalo je i završiti, a to uzme volje, rada i samodiscipline. Tu je ono gdje mnogi učenici i studenti zataje, dok se Henry dokazao kao uman, radišan, razborit i dosljedan mladi čovjek.

Slabašni Henry postao je odličan student, slavan znanstvenik, dobar administrator i veoma cijenjen čovjek. Fakultet je završio na poznatom Stanford sveučilištu (Kalifornija), a magistrirao je i doktorirao na Columbia sveučilištu u New Yorku. Svoje studije posvetio je proučavanju sociologije školskog odgoja.

Nakon završenih poslijediplomskih studija, kraće vrijeme bio je zamjenik predstojnika (deputy superintendent) školstva u San Franciscu, zatim profesor na Stanfordu, te profesor na Columbia sveučilištu, a 1915. postao je rektor Washington sveučilišta u gradu Seattleu, država Washington na zapadnoj obali Amerike.

Henry je potom dobivao ponude od raznih sveučilišta i znanstvenih ustanova, nudili su mu i puno veću plaću, ali on se posvetio poslu rektora. Za vrijeme njegove uprave sveučilište je naglo raslo u svemu: broj studenata, profesora, nove zgrade, novi fakulteti, bolje plaće za profesore. Henry je bio temeljit u svom radu i uspjesi nisu izostajali.

Amerika je ušla u Prvi svjetski rat (1917.), a Suzzalla su svi tražili da bude u raznim ratnim odborima. Postao je on, među ostalim, predsjedatelj i Državnog vijeća za obranu, te je i predsjednik Wilson od njega primao savjete.

U godini 1919. došlo je do velikog štrajka radnika u državi Washington. Tko će posredovati i tražiti izlaza iz te krize nego Henry? Ali kada se čovjek nađe posrednikom između dva zaraćena tabora, lako se jednom od njih zamjeri. Naš Henry podržao je prava radnika i poslovni ljudi mu to ne oprostiše.

Jedan od tih moćnih protivnika postao je 1924. guverner države Washington te odmah zatražio da Suzzallo da ostavku. Budući da Henry nije htio napraviti taj korak, guverner je imenovao nove članove sveučilišnog vijeća koji su ga dvije godine kasnije otpustili, naime umirovili. Studenti se organiziraše i bili su voljni poći na štrajk da bi i na taj drastičan način podržali svog omiljenog rektora, ali Suzzallo ih je odgovorio od tih namjera. On ih je uvjerio da nije svijet propao ako ih on mora napustiti, nego da studiraju i rade svoje posao.

Mnoge znanstvene ustanove nadale su se da će im se Henry pridružiti, ali on se odluči za poznatu Carnegie zakladu za napredak školstva i nakon samo nekoliko godina (1930.) postao joj je i predsjednik. Suzzallo, premda dobro ucijepljen u američki život, imao je ponešto kontakta i s hrvatskim doseljenicima u gradu Seattleu. Godine 1928. posjetio je tadašnju kraljevinu SHS i, među ostalim, održao je predavanje na zagrebačkom sveučilištu o školstvu u Americi.

Nažalost, već 1933. preminuo je od srčanog napada u Seattleu. Samo nekoliko dana kasnije, na zahtjev studenta i njegovih prijatelja, glavna sveučilišna knjižnica u veličanstvenoj gotičkoj zgradi, kojoj je bila otpočeta gradnja u vrijeme kada je on bio rektor, preimenovana je u „Knjižnicu Henry Suzzalo“. To ime nosi i danas. Ona je dostojan spomenik tom velikom američkom pedagogu, koji je potomak hercegovačkog i hrvatskog kamenjara.

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Henry Suzzallo #Hrvati u Americi