1932.

Hrvatski svećenik u Americi u godišnjem izvješću župljanima: Pritisla bijeda i nevolja svaka. Nerad na sve strane!

14. siječnja 2025. u 11:35

Potrebno za čitanje: 2 min

Dijaspora.hr

Vremeplov

FOTO: Hrvatski franjevci

Dijaspora.hr ekskluzivno objavljuje godišnje izvješće Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu iz 1932. u kojem župnik fra Blaž Jerković analizira tešku prethodnu godinu i nada se uspješnijoj 1933.

Život bez nade da će se dvije grane ikada spojiti

Nakon dužeg pobolijevanja sklopio je umorne oči naš znanac Antun Troščan, u 88. godini života. Na Antunovo, njegov rođendan i imendan i vidjesmo ga na Drexelu, u samostanu sv. Ante, u svečanu raspoloženju. Župa sv. Jeronima bijaše njemu novim zavičajem. Niz godina je ondje nadzirao crkvu i dvoranu, pomno i brižno, kao da njeguje svoj […]

“Dragi moji župljani!

Prođe i ova, kud i ona.
Ako ikad to se za ove prošle dvije godine može s pravom reći.
U lanjskom vam Godišnjem izvješću napisah: ‘Ovo ti je godina najžalostnija od svih u Americi’. A šta je ova odmah za njom, ako joj nije sestra; samo mnogo pogubnija i grdnija još od nje? Dabogda nam se ovakve nikada više ne povratile.

Trpimo i pamtimo. Tješimo se time da nijesmo sami. Tako vam je posvuda: sve jedna gobelja u kal, a druga iz kala! Malo da je u kojoj hrvatskoj koloniji u Americi bolje; pače, kako mi je dobro poznato: po mnogim mjestima puno gore nego kod nas.

Pritisla bijeda i nevolja svaka. Nerad na sve strane. Iscrpljena svaka veresija. Prijatelji se nadavali, nadavali i zatajili. I rodbini samoj do sebe. Nestalo onog lijepog vjerovanja i na sami u dva oka pozaimanja; jer ovlada neimaština, i što je najgore: nepošteno vraćanje. Proslijedi li još ovako, nije druge, morat ćemo se i mi obrdavati, pa gdje se zaustavimo.

Koje je dakle čudo da smo ove godine šort? Trebalo nam je blizu petsto dolara, da smo mogli povezati kraj s krajem. Hvala Bogu da smo i ovako prošli! Nadajmo se, da će sljedeća ‘sveta’ godina isporaviti sve. Uzdajmo se da će s novom vladom i novim predsjednikom krenuti sve na bolje.

Washington: Hrvati su ovdje još 1970. sagradili svoje svetište

Kako mnogi Hrvati na sjevernoameričkom kontinentu nisu mogli dolaziti u domovinsko svetište Mariju Bistricu, odlučili su 1966. godine sagraditi jedno stalno svetište u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država – Washingtonu. Prijedlog je potekao od članstva Hrvatske katoličke zajednice (Croatian Catholic Union) na 15. konvenciji koja je održana 16. rujna 1966. u Detroitu. Ideja je s […]

U ovoj godini, kako vam je i poznato, imali smo izvanrednih zgodovština i doživljaja; prema tome i izvanrednih primitaka i izdataka.

Na prvom mjestu spominjem

  • DVADESET-GODIŠNJICU župe;
  • onda 35-godišnjicu misništva njezina utemeljitelja, fra Leona J. Medića;
  • također i moju 30-godišnjicu misništva;
  • zatim SPOMEN KNJIGU 20-godišnjice župe 1912. – 1932.;
  • pa KONVENCIJU HRV. KAT. ZAJEDNICE od 27. lipnja – 4. srpnja u našoj župskoj dvorani s prigodnim zabavama i banketom, u čiju je spomen preudešen mali župski vrtlić u pravi perivojčić, što će nas dugo i dugo na to ugodno podsjećati.
  • napokon bila je KRIZMA na 31. svibnja po preuzvišenom gospodinu Bernardu J. Sheil, pomoćnom biskupu nadbiskupije čikaške.
  • dakako za pokriće novih nabavljenih stvari, kao za: kupaonicu (Shower Baths), posuđe (Banquet Supplies) i 36 stolica, sve za župsku dvoranu te za hladnjaču (Refrigerator) u župskom stanu i za proslavu 20-godišnjice kao i za spomen-knjigu, itd., da smo morali posegnuti i sa specijalnim kolektama, ustaliti, povisiti i pritegnuti župsku članarinu, uvjetno i privremeno sniziti i same plaće; pače smo svi poklonili jednu mjesečnu plaću župi, dok će se to ispraviti, čim nastupe povoljnija vremena.

Sve smo mi to morali učiniti, jer – teško međi na tuđoj zemlji. – I nama isto tako ako hoćemo i želimo održati ovu našu hrvatsku-katoličku župu.

Donašam vam u ovom Godišnjem izvješću potanji račun za cijeli župski ovogodišnji primitak i izdatak, obavijesti i naredbe, imenik društava koja se služe i iznajmljuju našu dvoranu, upute o samoj dvorani, prigodnu pjesmu o 20-godišnjici župe, opis same proslave, osvrt na spomen-knjigu o 20-godišnjici, razbojnički napadaj, zasebne darove u naravi, imenik župskih članova, imenik raznih darovatelja, brojne oglase i moju zahvalu.

Kakva god bila da bila sljedeća godina, mi se držimo i održimo složno. U slozi je spas. Ako bude dobra: u dobru se ne ponesimo! Ako bude ovakva, ili još gora: u zlu se ne poništimo.

Nemamo fotografiju, ali sačuvali smo lijepe riječi o dobroj duši hrvatske zajednice u New Yorku koja je preminula davno

Nemam nimalo dobra i pohvalna mišljenja o smrti kada je promatram s naravnog gledišta: priroda nemilosrdno uništava svoje najsavršenije proizvode. Ali kad mislim na smrt pok. Tereze Raich, onda mi se smrt čini lijepom i uzvišenom. Tereza je prisilila smrt da postane sredstvom njezine pobjede, uzvišenja, nagrade i otkupljenja, mjesto da ostane sredstvo poraza, poniženja, […]

Svim našim mrtvima: Pokoj vječni! – Svim živima: zdravlja, rada, veselja, kršćanskog praktičnog življenja i rodoljubne hrvatske svijesti!”

fra Blaž Jerković