Hrvatski milijunaš iz Australije: Tko bi branio Lijepu Našu u mogućem novom ratu? Ako se ovo ne promijeni, budućnost nam nije sigurna!

Hrvatski se mediji, ali nažalost i veliki dio naroda, žalosno zavaravaju kada misle da su ratovi za Hrvatsku završili 1995.

Mi stariji sjećamo se niza godina u kojima je pokojni Slobodan Milošević urlikao i zapomagao “Svi Srbi u jednoj državi”. Neki su se intelektualci i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji tome smijali – ali on je 1990. započeo rat u kojem je poginulo više od 100 tisuća ljudi.

Jednako tako, Aleksandar Vučić i njegov ministar Vulin sada traže “Srpski svet” koji nije ništa drugo nego Miloševićevo “Svi Srbi u jednoj državi”. Neupućeni se tome mogu smijati, govoriti da je to nemoguće. Ali to je žalosna budućnost regiona u kojem je Lijepa Naša Hrvatska, možda ne ove godine, ali jedne od sljedećih deset, sigurno.

Vučić je relativno mlad, ima potpunu vlast u Srbiji i on će rat sasvim sigurno – izazvati. To je njegova životna misija i on će za taj cilj i poginuti, jer je odlučniji i fanatičniji neko komunist Milošević. A kako će se taj rat voditi? Netko će reći da je iza nas NATO i EU, a iza Srbije nitko. Bilo bi dobro da je tako, ali nije.

Kada se vodio Domovinski rat, Rusija je bila na koljenima i nije mogla pomoći Srbiji, a na kraju je ipak, 1995. godine, Amerika pomogla Hrvatskoj. Važnije je bilo to što se Moskva uzdržala od pomoći Srbima. Danas, nažalost, nije tako. Rusija je na potezu, Amerika se davi u svojim problemima, a Europska unija je neodlučna – postoji li uopće i što je ona? Federacija, savez država, carinska unija ili interesni klub elita?

Dok je bio na vlasti, Donald Trump je govorio da NATO nije tu da bi se financirala obrana država koje ne žele potrošiti novac na naoružanje samih sebe. I bio je u pravu. Zašto bi Amerika pomogla državu koja troši manje od 2 posto BDP-a za vojsku? Nažalost, među tim zemljama je i Hrvatska koja se nakon smrti Gojka Šuška ponaša kao da ratova više u svijetu – nema.

Hrvatska vojska ima dobro naoružanje, ali ga ima malo, a što je još gore – nema opći vojni rok, dakle, ima vrlo malo obučenih mladih ljudi. Napravljena je više za operacije u Afganistanu, Libanonu i Litvi, nego za tenkovski rat na Dunavu. A on dolazi – Srbi i Rusi svake godine od 2014. imaju zajedničke vojne vježbe u otetom od Hrvatske istočnom Srijemu koji je bio dio i Banovine i NDH, a onda su ga oteli komunisti. Tamo se vježba – invazija na Hrvatsku.

Kada su počele borbe 1990. godine, i izbio rat 1991., svi su ustali u obranu Hrvatske. Niti na prste jedne ruke nisu se mogli nabrojati oni koji su – protiv i za Srbiju. Borili su se i ljevičari i desničari. Neki su, kao današnji premijer Plenković i predsjednik Milanović, izbjegli vojnu službu, ali nitko od Hrvata nije bio za Beograd, osim nekoliko nebitnih budala.

Postavlja se pitanje – tko bi branio Hrvatsku u mogućem novom ratu? Naša je mladost pobjegla iz domovine u Europsku uniju, ne samo zbog zarade, jer posla sada ima i u Hrvatskoj. Otišli su zbog nepravde. Otišli su jer je korupcija velika, jer “tatini sinovi i kćeri” rade na izmišljenim radnim mjestima za plaće od deset do 14 tisuća kuna, a radnik sada ipak ima gdje raditi, ali se dobro oznoji za puno manje od toga.

A napredovanje postoji samo za – povlaštene. Tko će braniti Hrvatsku ako se zna da brojni lopovi nisu osuđeni za milijune i milijune o kojima su pisali svi mediji? A najviše – tko će braniti Hrvatsku, ako se zna da su generali poslani u Haag, gdje su nevini robijali da se Slobodan Praljak morao otrovati, a dezerteri su na najvišim pozicijama? Da se naslijeđe HOS-a ne poštuje, a orgija se svakodnevno u korist komunističke ideologije?

Zato nam trebaju političari koji su pravi domoljubi, kao što je to bio Franjo Tuđman. Ako ne budemo imali prave domoljube u najskorije vrijeme na položajima premijera i predsjednika, budućnost Hrvatske nije sigurna.

Marko Franović, poduzetnik iz Sydneya, Domovina

Ključne riječi #Hrvati u Australiji #Marko Franović #Slobodan Praljak