Hrvatica u Velikoj Britaniji: Cilj je ukazati na razlike između hrvatskog i srpskog jezika

Škola za slavenske jezike (SSEES) pri UCL osnovana je 19. listopada 1915. godine kada je Tomáš Garrigue Masaryk političar, sociolog i filozof, kasniji prvi predsjednik Čehoslovačke, održao predavanje “Problem malih naroda u europskoj krizi”, kojim je započela s radom jedna od najpoznatijih obrazovnih institucija za slavenske studije u svijetu.

Korijeni visokog školstva u Velikoj Britaniji datiraju iz srednjeg vijeka, kada su osnovani Oxford i Cambridge fakulteti, dva najstarija sveučilišta na svijetu. Danas je uz Oxford i Cambridge, Sveučilište College London među najpoznatijima u Europi i svijetu. I Hrvatska je također našla svoje mjesto na londonskom sveučilištu. Cilj prisustva i djelovanja lektorata hrvatskoga jezika u Britaniji je predstaviti anglosaksonskom kulturnom krugu zemlju sa svim svojim bogatstvima, uključujući jezično i kulturno.

Počevši s 1915. godinom, studenti mogu uz povijest slavenskih naroda, slušati predavanja i diskutirati u manjim seminarskim skupinama o ekonomiji Ruske federacije, čitati književna djela naroda kao što su Mađari, Bugari, Rumunji te učiti veliki broj slavenskih jezika, uključujući i hrvatski.

Usprkos činjenici da UCL radi na motiviranju studenata njihovim uključivanjem u mnogobrojna studentska društva, svaka sljedeća akademska godina ima manji broj studenata slavenskih jezika. Stoga ne čudi da ima lektorata kao što je bugarski koji ponekad nema niti jednog studenta, ili poljskog lektorata koji ima dva ili tri studenta u godini. Slična je situacija i sa srpsko-hrvatskim jezikom. Jedan od glavnih razloga je visoka cijena školske godine.

Važno je napomenuti da lektorat hrvatskoga jezika vrlo često nailazi na teškoće vezane uz problem pojmovnog razlikovanja hrvatskoga i srpskoga jezika pri čemu lektori hrvatskoga jezika moraju naći način kako preskočiti zid neznanja. Jasno je kako je zid u ovom kontekstu metafora za neznanje i pomanjkanje interesa da se stekne znanje o razlikama između hrvatskoga i srpskoga jezika, što se može objasniti desetljećima dugom tradicijom poučavanja srpsko-hrvatskoga jezika od strane britanskih ili isključivo srpskih lektora.

Zbog svega navedenog, zadatak lektora hrvatskoga jezika u Londonu je pojasniti studentima ne samo jezične već i društveno-kulturne razlike između dvaju naroda. To je izvedivo ako lektor uvrsti u kurikulum hrvatskoga jezika kao inoga, dijakrono poučavanje hrvatskog jezika i književnosti u njihovom kontinuitetu s nešto važnijim osvrtom na period hrvatske renesansne književnosti i na vrijeme romanticizma kada su se stvarali nacionalni identiteti diljem europskoga kontinenta.

Velika Britanija ima jak osjećaj za povijest i tradiciju, što se između ostalog očituje i u britanskoj kinematografiji te televizijskim kanalima, programima namijenjenim publici željnoj povijesnih tema. Krimi zapleti engleskih serija smješteni su ili u idiličnim selima ili u samom srcu Londona. Ponosna na svoju dugostoljetnu snažnu ekonomiju i demokraciju, Britanija je sve do 60-ih godina prošlog stoljeća bila jedna od najsnažnijih kolonijalnih zemalja na svijetu. Iako su klasne razlike oduvijek bile velike, postojala je mogućnost iznijeti mišljenje u tzv. Speaker’s Corneru. Smješten u sjeveroistočnom dijelu Hyde Parka, Speaker’s Corner je bilo i ostalo mjesto gdje je svatko mogao nesmetano iznijeti mišljenje bez straha da će biti kažnjen.

Mislim da bi naglasak trebalo staviti na osnaživanje uloge diplomatskog predstavništva u Londonu koje bi, ugošćujući hrvatske pisce i druge značajne kulturne djelatnike, tada uistinu obnašalo ulogu ambasadora hrvatskog identiteta izvan granica Republike Hrvatske. Jedino tako Hrvatska može ostvariti ravnopravno partnerstvo s Britanijom, zemljom koja trenutačno prolazi kroz dramatičan period značajnih političkih promjena.

Studentima starijih godina, čije poznavanje jezika dopušta čitanje i analizu zahtjevnijih tekstova, cilj je ukazati na razlike između hrvatskog i srpskog jezika i dviju kultura pozivajući se na reprezentativne primjere iz povijesti hrvatske kulture, kao što su Hrvatski narodni preporod ili hrvatska likovna kultura u kontekstu Krležinog novelističkog opusa.

Msc. Diana Emmanuelle Myriel, Matica

Diana Myriel rođena je u Zagrebu gdje je pohađala II. gimnaziju i završila četverogodišnji studij Jugoslavenskih jezika i književnosti, nastavnički smjer. Po završetku studija Bibliotekarstva zapošljava se u Knjižnicama grada Zagreba kao diplomirani knjižničar. Ubrzo završava poslijediplomski studij Filologije sa specijalizacijom iz hrvatske književnosti. Godine 1996. prelazi na Stomatološki fakultet gdje obavlja poslove voditeljice Središnje stomatološke knjižnice te u kasno ljeto 2002. godine seli u Kanadu. U glavnom gradu Ottawi završava četverogodišnji studij Međunarodnih poslova, istovremeno radeći u Ministarstvu za vanjske poslove i trgovinu kao predavač hrvatskoga jezika budućim kanadskim ambasadorima i članovima njihovih obitelji. Tih godina radi i kao znanstveni koordinator na poslijediplomskoj školi Međunarodnih poslova na Sveučilištu Carleton. Seli u Montreal gdje provodi jednu godinu radeći u međunarodnim organizacijama. Odlazi u Toronto i tamo na Sveučilištu Toronto završava s posebnom pohvalom studij Germanistike i Romanistike u trajanju od četiri godine. Radi kao instruktorica stranih jezika, uključujući hrvatskoga. U međuvremenu se zapošljava kao urednik i indexer za elektroničke i papirnate publikacije u Gale grupi (bivši Thomson Reuters). U Hrvatsku se vraća početkom 2018., te iste godine u jesen počinje raditi kao lektorica hrvatskoga jezika na UCL, London.

Ključne riječi #Diana Myriel #Hrvati u Velikoj Britaniji #hrvatski jezik u dijaspori