Crkva st. Gabriel
FOTO: franjevci-split.hr
Hrvatski katolici nedjeljom se okupljaju u više crkvi u Münchenu, a jedna od njih je i crkva st. Gabriel. Ona je dom i brojnih njemačkih vjernika o kojima od 2. veljače 1999. brinu hrvatske sestre Družbe Kraljice svijeta iz Zagreba.
Nakon 36 godina života i pastoralnog djelovanja u samostanu i Župi sv. Gabrijela u Münchenu, svečanom euharistijom u prošlu nedjelju svećenici su se službeno oprostili od svojih župljana. Prestanak je to pastoralnog djelovanja i napuštanje samostana! Odluci o napuštanju prethodilo je dugo preispitivanje i promišljanje, o čemu je bilo riječi i na ovogodišnjem provincijskom kapitulu […]
Od 2002. s. Marta Jozić, osim za Nijemce, svira i na hrvatskoj misi te obnaša ulogu sakristanke. Na prvu nedjelju došašća zajednica se oprostila s njom, budući da se vraća u domovinu na drugu dužnost. Misu je slavio fra Jozo Župić, dušobrižnik za hrvatske katolike u Münchenu.
Na kraju mise uime crkvenog zbora riječi zahvale s. Marti uputio je pjevač Milan Terzić: „Draga s. Marta, ti si više od 20 godina vodila svoj zbor. Vodila si nas ponizno, blago i s puno ljubavi. Zahvaljujući tome s vremenom smo postali jedna obitelj u kojoj si ti bila naša starija sestra. Kao i u svakoj obitelji, i kod nas je bilo problema i nesporazuma, ali ti si i tada bila ponizna i pomirljiva, nisi sudila i razdvajala, nego tiho molila i dragi Bog je opet sve izveo na dobro. Hvala ti na tome! Kao i u svakoj obitelji, i u nas se slavilo. Naše proslave postale su legendarne, neki nam čak i zavide na njima. Ti bi se uvijek radovala, posebno si se trudila da nam bude lijepo, služila si nas i pazila da ne pretjeramo ili slučajno zaboravimo gdje se nalazimo. Bili smo svjedoci još jedne tvoje kreposti, kreposti umjerenosti. Sjećam se kako si za razliku od nas, bez alkohola ili s vrlo malo, reda radi, strpljivo čekala da konačno otpjevamo posljednju pjesmu pa da se raziđemo. Ti bi onda pokupila i oprala čaše i sretna zbog našeg veselja pošla u svoju sobu. Ali ne bi naša s. Marta odmah zaspala, iako umorna od napornog rada. Ona je čekala da se i posljednji član javi da je sretno i bez problema stigao doma. Eto, draga braćo i sestre, to vam je naša Marta. Hvala ti na tome! U nagovoru koji mi je bio nadahnuće za ovaj govor, doznao sam da Bog ljubi osobe koje žive u poniznosti i koje se pred Gospodinom umanjuju, za razliku od bahatih osoba. Mi kao da smo to slutili, pa smo ti uvijek rado dolazili sa svojim problemima i brigama. Bilo da se radilo o bolesti, nepravdi ili smrti drage osobe, ti si nas uvijek hrabrila, rekla bi ponizno: ‘Molit ćemo Boga’. I onda bi tiho u svojoj skrovitosti molila za naše nakane. Hvala ti! Stavi nas i ubuduće u svoje molitve kako bi ovaj tvoj zbor opstao, kako ne bismo posustali, nego i dalje slavili Gospodina. Neka Mu bude na slavu, a ljudima na dobro”.
Hrvatska katolička župa München organizirala je sredinom srpnja hodočašće svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Anti u Padovu. Vjernici, njih 150, na put su krenuli s dva velika autobusa, a bili su predvođeni župnikom fra Petrom Klapežom. U Padovu, grad s nešto više od 200 tisuća stanovnika, stigli su 8. srpnja u ranim jutarnjim satima… […]
S. Marti Jozić posvećena je i pjesma koja je ovjekovječena u knjizi-albumu koji su joj članovi zbora darovali…
Draga sestro Marta,
to nisu bile obale babilonske na kojima smo s tobom sjedili.
I nisi brisala suze daleko od rodne grude.
Kao majka učila si nas kako slaviti Gospodina u tuđini.
S tobom smo bili sretni i veseli, dok si nas u pjesmi vodila Kristu.
Hvala ti za svaku notu i svaki psalam.
Hvala ti za tvoju ljubav i brigu.
Hvala ti za svaku molitvu i za svaki naš zajednički trenutak.
Uvijek tvoj zbor Sveti Gabrijel.
