Ivica Jerak
FOTO: Hrvatska matica iseljenika
Neupućenog putnika u malom mjestu nedaleko od Zadra iznenadit će zgrada škole na kojoj je postavljena mramorna ploča s dvojezičnim englesko-hrvatskim natpisom: “Ova igrališta i radovi posvećeni su uspomeni na časničkog namjesnika Ivicu Jeraka, sina Debeljaka, građanina Sjedinjenih Američkih Država koji je poginuo na dužnosti”.
Gadno vrijeme. I u zraku i na moru. No, prekasno je bilo da se prekine napad. Ivan Josip Čondić i njegovi suborci zrakoplovom su letjeli preko obale Normandije. Vidjeli su njemačke obrambene nasipe na kilometrima plaža na koje će se nešto kasnije iskrcati većina savezničkih trupa u jednoj od najkrvavijih amfibijskih invazija dosad. Čondić je […]
Spomenute objekte namijenjene najmlađim mještanima sela u kojem živi 950 stanovnika, financiralo je sa 130 tisuća američkih dolara europsko zapovjedništvo američke vojske.
Ivica Jerak, sin Mirke i Duška, rođen je 12. listopada 1962. godine. Osnovnu školu pohađao je u Debeljaku i Sukošanu, dok je u Zadru stekao zvanje pomorskog nautičara. Nakon plovidbe svjetskim morima, 1985. iskrcao se u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je tri godine poslije postao vojnik.
Sudjelovao je u mnogim vojnim operacijama i misijama diljem svijeta. Službovao je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Dobitnik je mnogobrojnih visokih vojnih odličja i priznanja.
Sa suprugom Hye, američkom državljankom iz Južne Koreje, živio je u Houstonu. Kao član postrojbe za posebne namjene Airborne, poginuo je 25. kolovoza 2005. godine pokraj grada Husaybaha. Pokopan je na vojnom groblju Arlington.
“Nas petero braće i sestra bili smo zajedno u Debeljaku, šest mjeseci prije nego što je Ivica poginuo. Imao je velike planove, a opet je sve nekako izgledalo kao da se došao oprostiti”, rekao je Petar Jerak o posljednjem susretu sa svojim mlađim bratom.
Ovaj politički emigrant, aktivist, lobist, fotograf, filmaš, dizajner, grafički umjetnik i povratnik iz SAD-a, najviše se u medijima spominjao početkom 21. stoljeća kada je u nekoliko gradova diljem Lijepe Naše održana njegova izložba “Hrvati u Americi”. Najviše se tad pisalo o aktivnostima Vladimira Novaka, no vrlo malo o jednom zanimljivom, bogatom i burnom životu. “Rođen […]
“Kada je u veljači 2005. odlazio iz sela, pukla mu je guma na novom automobilu. Znali smo da je to neki loš znak. Upravo tako je i bilo… A govorio je da nikad neće moći dati Americi onoliko koliko je ona pružila njemu”, priznao je Jerak, dodavši kako nije znao da je njegov brat u samom vrhu specijalnih američkih snaga.
“To sam shvatio tek na pogrebu. Po njegovu suprugu i nas troje iz obitelji poslan je privatni zrakoplov koji nas je dovezao u Washington. Shvatili smo kako je njegova specijalna postrojba malobrojna i gubitak jednog čovjeka bio je nenadoknadiv. Njihov odjel potpuno je odvojen od svih drugih rodova vojske, sa svojom bolnicom i infrastrukturom. Pokazali su nam bazu za obuku i muzej gdje su istaknute njegove slike”, priznao je Jerak, otkrivši kako je Ivica još kao dijete bio drukčiji od svoje braće, nekako samozatajan i više okrenut učenju.
“Kolege vojnici zvali su ga Croatian Sensation. Kada je posljednji put bio ovdje, rekao je da će, ako pogine, biti pokopan na washingtonskom groblju. Nismo ga shvatili ozbiljno jer 2007. je trebao biti u mirovini i češće dolaziti k nama, ali kao da je predosjećao što će dogoditi u Iraku”, zaključio je brat Petar.
U posljednjih nekoliko mjeseci na Faceboku i raznim internetskim portalima osvanuli suvideozapisi koji su dosad bili nepoznati, a vezani su za akciju Oluja. Još veće iznenađenje bilo mi je kada sam shvatio da je autor tih zapisa jedan Hrvat iz Sydneya, koji u Australiji živi i radi već više od 30 godina. Bio je sudionikom […]
Jerakova obitelj u Hrvatskoj tek je nakon Ivičine smrti doznala kako je tijekom 17-godišnje vojne karijere u Americi odlikovan čak 47 puta.
Hrvoje Salopek, Hrvatska matica iseljenika
