Oluja dijaspore
FOTO: Privatni album
U posljednjih nekoliko mjeseci na Faceboku i raznim internetskim portalima osvanuli suvideozapisi koji su dosad bili nepoznati, a vezani su za akciju Oluja.
Gospodina Brunu Milića posjetio sam u njegovoj obiteljskoj kući u Mortdaleu, u južnom dijelu Sydneya. Povod mog dolaska bio je upoznavanje sa skorim izdavanjem njegove druge knjige “Bijegom do slobode”, čija će promocija uslijediti za koji tjedan. Bruno Milić rođen je u ribarsko-ratarskoj obitelji 10. svibnja 1934. godine na Dugom otoku, u mjestu Sali, čiji […]
Još veće iznenađenje bilo mi je kada sam shvatio da je autor tih zapisa jedan Hrvat iz Sydneya, koji u Australiji živi i radi već više od 30 godina. Bio je sudionikom spomenute akcije prvo kao vojnik s oružjem u ruci, a zatim i s videokamerom i fotoparatom.
Junak naše priče nije htio da ovo bude priča o njemu. Više puta je naglasio da je posebno sretan što je imao čast sudjelovati u Oluji.
Nikica Marčić rođen je 30. rujna 1957. u Šibeniku, gdje je završio osnovnu i srednju ugostiteljsku školu. Tamo je napočetku radio kao konobar u ugostiteljskom naselju Solaris. Bio je prvi stipendist koji je poslan na daljnje učenje u Split…
“Imao sam lijep posao i napredovao, no uvijek sam želio ići dalje. Moj barba, tj. tetak, od 1926. živi u Perthu (tamo je došao sa šest godina), a danas ima 94 godine! Bio je vrlo uspješan u poslu. Vlasnik je brojnih restorana i nekretnina, što sam zapravo shvatio tek kada sam došao kod njega”, prisjeća se naš sugovornik za Domovinu, koji je 14 godina igrao košarku za Šibenik. Četiri godine bio je i sudac za prvu košarkašku ligu pa je puno putovao po Europi…
“Obećavalo mi se mjesto zamjenika direktora hotela ‘Niko’ u Šibeniku, no ja sam već napravio vizu za Australiju te sam 5. listopada 1989. došao živjeti i raditi u Perth. Tu sam pronašao jedan novi, drugačiji svijet i zaposlio sam se u restoranu. Bio sam i aktivan u hrvatskom klubu u Fremantleu”, govori Marčić, prisjetivši se proglašenja Hrvatske državnosti 15. siječnja 1992. u Perthu, gdje je bio jedan od sedmero organizatora tog veličanstvenog događanja…
Rijetki su primjeri iz povijesti kada su se veleposlanstva otvarala godinama prije osnivanja država ili nacija koje bi predstavljala. No, upravo to se dogodilo za vrijeme bivše Jugoslavije u glavnom gradu Australije. Naime, na sam nekadašnji Dan Republike, 29. studenoga 1977., naši ljudi u Canberri utemeljili su hrvatsko veleposlanstvo s Marijom Dešpojom kao otpravnikom poslova […]
“Bio sam među ostalim i voditelj restorana u hotelu s četiri zvjezdice, uvijek u kravati i odijelu. U Perthu sam ostao do 1997. godine, a onda sam došao u Sydney u kojem živim i danas vrijeme i radim na raznim mjestima kao rukovoditelj u ugostiteljstvu”, nastavlja svoju životnu priču.
Tijekom prvih ratnih godina u Hrvatskoj, više puta je ozbiljno razmišljao o povratku i uključivanju u obranu domovine…
“Iz raznih razloga to se nije dogodilo sve do ljeta 1995. godine. Otac mi je bio lošeg zdravlja pa sam početkom kolovoza došao kući. Nekoliko dana nakon mog povratka, 4. kolovoza u rano jutro probudila me tutnjava tenkova koji su prolazili kraj naše kuće, a uskoro sam čuo i zrakoplove. Odmah sam otišao do vojnog odsjeka i završio isti dan na ratištu, u topništvu 113. šibenske brigade. Imao sam osjećaj kao da sam uskočio u igrani film koji traje. Srce mi je bilo do neba! Da mi je netko davao ne znam kakav novac, ja bih ga u usporedbi s ovime odbio”, naglašava Nikica.
Bilo je smiješno, prisjeća se, kada su ga to jutro pitali za neki dokument: osobnu iskaznicu ili vojnu knjižicu. Ništa od toga nije imao, nego samo australsku putovnicu…
“No ipak sam uspio prvi dan Oluje dočekati kao hrvatski vojnik u uniformi s oružjem na prvoj crti. Nisam ni znao da će sve to tako kratko trajati pa sam dan kasnije završio kao snimatelj, tj. fotoaparatom i videokamerom sam u sljedeća tri tjedna bilježio događaje s ratišta naše brigade. Nevjerojatni su recimo bili trenuci oduševljenja kada smo dobili komandu da idemo u napad na Knin, a sve sam to i snimio”, napominje ovaj Hrvat iz Australije.
Željko Aužina, njegov zapovijednik iz Oluje, bio je nedavno u Kanadi gdje je tamošnjoj hrvatskoj zajednici prikazao i neke Marčićeve zapise. Vidjeli su kadrove poznatih bojovnika, poput hrvatskog pravoslavca Gorana Macure koji je uništio srpski višecjevni raketni bacač “Orkan”, a bio je i na šibenskom mostu kao jedan od malobrojnih tada branitelja-heroja, spriječivši upad JNA i četnika u taj hrvatski grad.
Hrvatska zajednica Sydneya pokriva veliki raspon poslova, a jedan dio njih je i umjetničke naravi. Ivan Rukavina već se neko vrijeme uspješno bavi fotografijom. Zamolili smo ga za razgovor kojem se rado odazvao… Rođen sam 1979., od oca Zorana i majke Jadranke, rođene Janović, u zagrebačkom Sigetu gdje sam pohađao prvu školsku godinu. Emigrirali smo […]
“Bili su to dani ponosa i slave kojih se uvijek rado sjetim. Drago mi je da moji nedavno objavljeni videozapisi dokumentiraju časnu i ponosnu ratničku tradiciju pobjedničke Hrvatske vojske i njenog naroda”, zaljučuje Nikica Marčić za Domovinu.
