Hoću vidjeti!
FOTO: Pixabay
Tekstovi evanđelja govore svim stoljećima. Postavljaju temeljna pitanja života. Pretposljednje listopadske nedjelje čujemo pitanje koje odzvanja cijelim životom: „Što hoćeš da ti učinim?“
Na današnji dan prije 45 godina, 10. rujna 1976., Hrvati su poduzeli najzanimljiviji i najhrabriji pothvat protiv komunističke Jugoslavije. U borbi za slobodu, želeći svijetu reći o čežnji Hrvata za neovisnošću, oteli su američki zrakoplov i postali javni borci za slobodu. Na njihovu čelu bijaše vođa. Njegovo ime je Zvonko Bušić. „Doista su tajanstveni putovi […]
Odgovorom na “što hoćeš?” čovjek određuje svoj put. U evanđeljima Krist nastavlja pitati i nas.
Uvijek je to pitanje konkretno i konkretnoj osobi, kao što i ovaj slijepac ima ime i zna se tko je: Bartimej, sin Timejev. Prosjak i slijep!
Bartimej ne traži nešto drugo, ne traži da ima, ne traži da prestane biti prosjak. On kaže: „Hoću vidjeti!“ Vidjeti je temelj svega.
O tome kako vidimo ovisi naša riječ, naš životni stav, naš svagdanji život, naš put i naš odgovor na sve što živimo. Vidjeti je događaj vjere. Vjerom čovjek dobro vidi, pa tako vjerovati znači vidjeti.
“Idi vjera te tvoja spasila”. Tako vjera informira i nalazi istinu kako ne bismo ostali slijepi i postali prosjaci smisla.
U vremenima u kojima živimo sljepoća poprima pandemijske razmjere. Ona priječi istinu, ruši odnose među ljudima, zatvara milost i donosi nemir.
Svako groblje ima svoju priču. Ovdje počivaju stotine tisuća priča. Dio njih nosi hrvatsko ime. Životi im različiti, a imena napisana u istom kamenu. Ulazak u katolička groblja u Americi odaje osjećaj dostojanstva prema onima koji putovaše prije nas. Ovdje vrijeme ne ističe, godine se ne broje. Nitko nikoga ne pomiče jer je istek vremena […]
Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama!
