SPECIJAL: piše fra Jozo Grbeš
FOTO: Pixabay
Veliki tjedan je sveto vrijeme kršćanstva. Kršćani su pozvani solidarizirati se s Kristovom mukom i smrću. Cvjetnica je događaj slave i muke, hvale i osude, događaja koji se tako snažno prožimaju i u našim životima.
“Pusti me jer zora sviće!” (Post 32, 27) Naše borbe s Bogom samo su njemu poznate. Nama samima tek djelomično. Nerijetko ne razumijemo svoje nutarnje procese niti Božju volju za nas. Ali baš kada je tražimo i kada se čini da o Bogu ništa i ne znamo, tada ga zapravo i počinjemo otkrivati. Često se […]
Kroz otajstva izdaje (Velika srijeda), posljednje večere (Veliki četvrtak), suđenja, patnje i umiranja (Veliki petak), tajne iščekivanja i snage svjetla (Velika subota) dolazimo k najvećem kršćanskom blagdanu – Uskrsu. Za svakoga od nas pitanje boli, patnje i umiranja je vrlo važno. Svakoga te stvarnosti dotiču i svatko se s njima suočava. Stoga su ti dani za sve nas važni.
Otajstva Velikog tjedna su otajstva našega života. Što više uronimo u stvarnost njihove tajne, to ćemo lakše prihvatiti život, razumjeti smrt i slaviti svoj vlastiti Uskrs i poći prostorima Svjetla bez zalaska. Sva četiri evanđelista izvješćuju o važnom Isusovu ulasku u Jeruzalem: Matej 21:1, Marko 11:1, Luka 19:29 i Ivan 12:12.
Palme i magarci
U mjesecu Nisanu (29. ožujak), Isus je svečano ušao u Jeruzalem. Nedjelja palmi, slavlja, dolaska na magarcu u grad gdje povijest spasenja počinje i završava. Zašto palme? Jedan od razlog je da je to uobičajena praksa u starom svijetu pozdraviti kralja ili ratnog heroja, izraziti dobrodošlicu, postavljanjem grana na stazu gdje on ima proći. Kada netko važan dolazi pred njega se prostire. I danas je to praksa u mnogim zemljama svijeta. Drugi tumače da su Rimljani častili prvake svojih igara i vojskovođe upravo palmama. Treći opet dodaju kako je to podsjetnik na Levitski zakonik i Ponovljeni zakon, te je znak radosti. Koje god objašnjenje jest, znak je velike radosti velikog događaja!
Priča o Isusovom trijumfalnom ulaska u Jeruzalem se nalazi u 21. poglavlju Matejeva evanđelja. Govori nam o tome kako je Isus poslao dvojicu učenika u selo gdje nalaze magaricu i magarca.
Kada se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni”. (Mt 21,1-.2). Zašto je Isus odabrao magarca? Isus je jahao na magarcu iz dva razloga.
Isus nas svojim uskrsnućem poziva da živimo kao uskrsni ljudi. Da u svojoj duši i u svome životu snažno doživimo – i postojano živimo – preobražajnu snagu i blagoslov Uskrsa. Da živimo otvorena srca i tragove Uskrsa prepoznajemo u ovom svijetu i vremenu. I ne samo to, nego i da i za nama ostaju tragovi […]
Prvi je ispunjenje proroštva u Zaharija 9: “Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladinom magaričinu”. Trijumfalni dolazak, jahanje na poniznoj životinji simbol je mira.
Drugi razlog je simboličan. Naime, kada se konji spominju u Bibliji, gotovo uvijek su u odnosu na kraljeve i ratove, dok su magarci spominju u odnosu na obične ljude. Magarcu je bilo mjesto u poljoprivredi i trgovinskoj razmjeni. Isus je koristio magarca kako bi govorio običnim ljudima. Isus svakom gestom grli siromašne i bolesne ljude. Njegov izbor magarca umjesto konja bijaše Božji način kazivanja kako je došao kao kralj koji će služiti i spasiti potlačene.
Betanija
Nakon svečanog ulaska u Jeruzalem mnogi su htjeli susresti Isusa. Na kraju dana umorni i iscrpljeni, Isus i njegovi učenici odlaze u Betaniju gdje će prenoćiti: “Pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju”. (Mk 11, 11). Isus je vrlo pozorno birao kada je nešto rekao i gdje je to rekao. Njemu je to bilo izuzetno važno. Betanija je bila poznata kao mjesto gdje su živjeli nečisti ljudi prema židovskoj tradiciji.
Ime Betanija izvedenica je dviju riječi u aramejskom jeziku: riječi Bet koja znači kuća i riječi ania koja znači unesrećeni ili bolesni. Prema tome Betanija znači bolesnička kuća. Ovo se značenje prema povijesnoj predaji povezuje s korištenjem Betanije, tada sela, kao vrstom centra za skrb o bolesnima i vrlo vjerojatno o gubavcima.
Židovsko društvo iz Isusova vremena smatralo je bolesnike nečistim bićima i prema tome nije im bio dopušten pristup židovskom hramu na molitvu, niti su smjeli prinositi žrtvu. Drugim riječima, bolesnicima je bio onemogućen pristup Bogu. Krist izabire ovo mjesto kako bi otkrio svoj identitet i Božji odnos prema odbačenima.
Između mnogih životnih mogućnosti, između mnogih putova, samo je jedan primjeren čovjeku – prostran za one koji se raduju životu, za one koji ljube, skučen za one koji se radosti, za one koji se ljubavi suprotstavljaju – njegovo dostojanstvo. Čovjek je dostojan svojega imena, povjerenja koje mu je iskazano, poslanja koje mu je povjereno, u […]
Početak Velikog tjedna traži od kršćana čitanje redaka Svetog pisma, čitanje života između redaka i čitanje vlastite sudbine u istim redcima.
