Hrvatski etnički institut

Ekskluzivno: audiosnimka posljednje propovijedi fra Vendelina Vasilja na Božić 1970.

25. prosinca 2020. u 9:59

Potrebno za čitanje: 2 min

Ivan Ril

Vijesti

FOTO: Hrvatski etnički institut

Hrvatski etnički institut ekskluzivno na Božić objavljuje audiosnimku koja je nastala prije točno 50 godina. Riječ je o posljednjoj propovijedi fra Vendelina Vasilja, snimljenoj 25. prosica 1970. u Chicagu, svega nekoliko dana prije njegove smrti.

Je li božićna Tiha noć na hrvatskom jeziku prvi put otpjevana daleko od domovine?

Božićne pjesme blago su svakoga naroda. Ponajbolje to znamo mi Hrvati koji se svojim božićnim pjesmama dičimo na poseban način. I s pravom: jer one su svjedoci vjere, odraz kulture i vrelo nadahnuća. Naš je narod već dugo stoljeća izbjeglički narod – narod selilaca. Sudbina je to tako odredila da su od davnih dana naši […]

Snimka je digitalizirana i računalno obrađena. Izvornog je trajanja 6 minuta i 28 sekundi i do sada nije javno objavljivana. Original se čuva u Hrvatskom etničkom institutu.

Tko je bio fra Vendelin Vasilj?

Rođen je 27. svibnja 1909. u Međugorju, gdje je i završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, a u Franjevački red stupio je 29. lipnja 1926. na Humcu.

Nakon završenoga teološkog studija u Mostaru, u istom gradu 11. prosinca 1932. zaređen je za svećenika. Godine 1933. otišao je na postdiplomski studij u Pariz, gdje je uspješno obranio dva doktorata: iz prava i sociologije.

Tijekom boravka u Parizu bio je dušobrižnik za Hrvate i tamo se družio s poznatim političarima u radu protiv diktature kralja Aleksandra. Tada je napisao i knjigu na francuskom jeziku “Diktatura kralja Aleksandra”.

Godine 1938. vratio se u svoju provinciju, gdje je obavljao službu profesora na teološkom učilištu u Mostaru i istodobno bio tajnik mostarskog biskupa Alojzija Mišića.

U to vrijeme ponovno je počeo izlaziti mjesečnik “Kršćanska obitelj”, čiji je bio urednik. Fra Vendelin u Mostaru je osnovao društvo rudara i društvo za katoličku mladež “Vojska Svetog Ante”. U veljači 1945. godine otišao je u Zagreb i tamo se brinuo za izbjeglice. Dospio je i u partizansko zarobljeništvo, ali u Mariboru je pobjegao u Austriju i Italiju. Godine dana kasnije, u travnju 1946., zajedno s fra Vjekoslavom Bambirom na malom poluteretnom brodu stigao je u New York.

Nakon kraćeg boravka u Chicagu, 1948. otišao je u župu Sv. Marije u Steeltonu. Već 1949. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi. U isto vrijeme urednik je Hrvatskog katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te vrlo aktivan u pisanju brojnih članaka. Pod njegovim vodstvom kupljene su dvije franjevačke rezidencije: u Beaver Fallsu i Gulf Breezeu.

Godine 1952. postao je gvardijanom novoosnovanog samostana sv. Ante u Chicagu. Nakon te službe otišao je pastoralno djelovati u hrvatske župe Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Augustina u West Allisu te Srca Isusova u Chicagu, gdje je i preminuo 2. siječnja 1971. u 62. godini života.

Fra Vendelin je tri puta imenovan poglavarom hrvatskih franjevaca (1949. – 1952. i 1961. – 1967.) te isto toliko puta savjetnikom Kustodije. Nekoliko puta bio je urednik hrvatskih franjevačkih izdanja. Pokopan je 6. siječnja 1971. godine u franjevačkoj grobnici sa svojom braćom fratrima, na groblju Holy Sepulchre.

Pismo

Detaljno opisao gorku sudbinu u Americi: Ne žele starije radnike od 50-godišnjaka jer takvi mlitavi su manje produktivni

Svaki od nas je nestrpljivo čekao čas kada će napokon smjeti da živi siguran od izbjegle granice. I svaki nas se našao kao dijete koga mati više neće da brani, pa se mora sam služiti, s tom razlikom da nam nitko ništa nije osigurao, već nas pustio da se sami brinemo… To je položaj izbjeglice […]

U nastavku poslušajte posljednju fra Vendelinovu propovijed, od čijih je riječi prošlo već pola stoljeća.