Blossoms Into Gold
FOTO: Hrvatska matica iseljenika
Premda su podaci o životu hrvatskih iseljenika najčešće poznati, postoje mjesta u kojima je njihova uloga iznimno važna, ali o tome se ne zna gotovo ništa. Jedan od takvih slučajeva je povijest Hrvata u dolini rijeke Pajaro (Pajaro Valley), u okolici grada Watsonvillea (Kalifornija).
Krajem rujna 2013., u mjestu Westlake Village u okolici Los Angelesa, u 97. godini preminuo je Phil (Filip) Boskovich. Tim povodom htio sam vam reći: umro je dobar čovjek i Hrvat rođen u dalekoj Americi i pokoj mu duši, ali mi je namjera upoznati vas s velikom i dobro poznatom obitelji Bošković (ili Boskovich); poznatom […]
Knjiga “Blossoms Into Gold”, čije su autorice sestre Donna F. Mekis i Kathryn Mekis Miller, a koja je izdana u nakladi tvrtke “Capitol Book Company”, govori o životu Hrvata na tom području. U njoj se prvi put opisuju razlozi doseljenja u Kaliforniju, počeci novog života i rezultati njihova rada.
Sestre Mekis, potaknute činjenicom da se o hrvatskim iseljenicima u Pajaro Valleyu jako malo zna, a mnogi nisu ni svjesni odakle potječu prezimena poput Lettunich, Scurich, Marinkovich, Kalich itd., odlučile su ispričati priču i razriješiti misterij.
U prvom poglavlju “Their glorious past” autorice pišu o počecima doseljavanja svojih predaka u Ameriku. Posebno su vezane uz Dubrovnik i Konavle jer odatle potječu njihovi baka i djed, koji su se doselili u Watsonville 1901. godine. Njihov otac, Andrew Mekis, rođen je 1920. u Watsonvilleu, u hrvatskoj koloniji, a one su odrasle u Santa Cruzu. U poglavlju se iznosi kratka povijest Dubrovnika, osnutak Republike, razvoj kulture i gospodarstva te slom koji je izazvao upad Napoleonove vojske u grad 1808. godine.
Drugo poglavlje “Why they came and why they stayed” posvećeno je počecima doseljenja Hrvata u Ameriku i njihovu prilagodbu u novi način života. Preseljenje je započelo otkrićem zlata u Kaliforniji 1848., kada su i mnogi hrvatski pomorci odlučili potražiti sreću “preko oceana”. Budući da je u Dubrovniku došlo do naglog porasta populacije, većina se nije mogla prehraniti, stoga su ljudi bili prisiljeni otputovati.
Prvi Hrvati u Kaliforniji naselili su se u San Franciscu, a mnogi od njih došli su iz New Orleansa, kamo su najprije emigrirali (tamo su se bavili ribarstvom). U poglavlju se iznose podaci o preseljenju Hrvata od 1880. do 1918. i opisuju sudbine pojedinih emigranata.
Prvi čovjek koji je oko 1872. godine počeo u dolini Pajaro u sjevernoj Kaliforniji saditi i uzgajati jabuke, bio je Hrvat Mark Rabasa. Njegov su primjer slijedili i neki drugi Hrvati pa su započeli pravu veliku industriju, ne samo jabuka nego i drugog voća, povrća, grožđa… Podigli su hladnjače, sušione i posebne zgrade za pakiranje […]
Nakon faze prilagodbe na novu domovinu, brzo su se snašli i započeli svoje djelovanje, šireći pritom vlastitu zajednicu i čuvajući kulturne tekovine svoje zemlje. Opisuje se i proces naseljavanja u Pajaro Valley tijekom druge polovice 19. stoljeća. Među prvima je bio C. Grelovich, vlasnik restorana Washington u Watsonvilleu. Zatim slijede Marko Rabasa, Luka Sresovich, Martin Rilovich, Luka Scurich i mnogi drugi.
U poglavlju “Building an apple paradise” opisuje se kako su Hrvati pokrenuli vlastiti posao u Americi zahvaljujući svojoj kreativnosti i organizacijskim sposobnostima. Tako su razvili poljoprivredne kulture koje su se tamo slabo uzgajale ili ih uopće nije bilo. Među njima su se isticale masline i vino, a pravi su poslovni raj stvorili uzgojem jabuka.
U četvrtom se poglavlju “The great expansion” nastavlja priča o širenju proizvodnje jabuka, unapređenju i usavršavanju uzgoja. Poglavlje “Early leaders of the Colony” posvećeno je prvim vođama hrvatske kolonije u Watsonvilleu. Među njima se ističu Marko Rabasa, zatim Luke i Stephen Scurich, čiji su potomci i danas tamo prisutni, obitelj Anne Strazicich, Martin i Peter Lettunich te drugi. Svatko od njih pridonio je na svoj način razvoju i opstanku Hrvata u dolini Pajaro.
Posebno je važno šesto poglavlje “Croatian life and culture in Watsonville” koje se bavi svakidašnjim životom hrvatskih doseljenika. Sestre Mekis pišu i o zasnivanju obitelji iseljenika, crkvi, rađanju djece, poslovima i društvima koja su osnivali.
U ovom poglavlju autorice govore o sjećanjima svoga oca Andrewa Mekisa te o tradicionalnoj hrvatskoj hrani. Mnoge slike iz njihova obiteljskog albuma svjedoče o životu hrvatskih doseljenika. Važne teme o kojima se progovara jesu jezik i vjera – Hrvatima iznimno važni.
Kada sam radio istraživanja za svoju knjigu o američkim Hrvatima naišao sam na ime i podatke o Petru J. Diviziću, spomenuo sam ga u knjizi, no nisam o njemu dosta znao. Jednog dana javio mi se telefonom iz svog ureda u Ducoru, a 1976. poslao mi je i knjigu koju je o njemu napisao Amerikanac […]
Posljednje poglavlje “Becoming American” opisuje život prvih doseljenika: rađanje i odrastanje u hrvatskoj koloniji, obrazovanje, političku aktivnost te djelovanje tijekom Drugoga svjetskog rata. U dodatku se nalazi popis obitelji koje su stigle u Watsonville, popis restorana, hotela i trgovina koje su vodili.
Hrvatska matica iseljenika
