Demokratska tranzicija Srbije pokazala je senzibilitet za prava Hrvata kao nacionalne manjine tek od 2000. godine

U NSK-u je u četvrtak upriličeno predstavljanje knjige „Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini: aktualni trendovi, izazovi i perspektive“ u sunakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – podružnica Vukovar i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice triju autora – dr. sc. Dražena Živića, dr. sc. Sandre Cvikić i profesora Tomislava Žigmanova.

Na Kliofestu su je predstavili: u ime nakladnika dr. sc. Željko Holjevac, recenzent dr. sc. Mario Bara, autori dr. sc. Sandra Cvikić, virtualno, i profesor Tomislav Žigmanov.

Urednica Ivana Bendra u uvodnoj riječi napominje kako se kroz tri opsežna poglavlja na dvjestotinjak stranica razotkriva niz poteškoća s kojima se suočava hrvatska nacionalna manjina na prostoru Vojvodine i Republike Srbije.

Riječju, u prvom poglavlju Dražen Živić daje uvid u demografske trendove i procese unutar hrvatske zajednice u Vojvodini kroz osam potpoglavlja, temeljem analize podataka Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije. U kontekstu ukazivanja na pola stoljeća kontinuirane depopulacije Hrvata daje detaljni prikaz prostornog razmještaja hrvatskoga stanovništva u Vojvodini prema upravno-teritorijalnom ustrojstvu Vojvodine te dodatno prema tipu naselja (gradska/ostala).

U drugom poglavlju – Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini Sandra Cvikić nastoji tematizirati položaj i status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u odnosu na zakonodavni okvir srbijanskog društva u kontekstu utjecaja znanstvenih spoznaja tranzicijske pravde na ostvarivanje prava i sloboda njenih pripadnika. Piše i o aktivnostima koje upućuju na položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji kroz analizu izvješća Vijeća Europe iz 2018. godine o provedbi Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima; izvješća savjetodavnog Vijeća Europe o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina iz 2019. godine; Izvješća o osiguranju ljudskih prava u Srbiji u 2020. i dr.

U trećem, i posljednjem poglavlju – Hrvati u Srbiji i Vojvodini: osnovne povijesne i sociografske činjenice Tomislav Žigmanov daje pregled informacija o kontekstu uspostave, izgradnje i razvoja manjinske infrastrukture hrvatske manjinske zajednice u Republici Srbiji koja ima funkciju očuvanja i razvoja nacionalnog identiteta kroz ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji u razdoblju nakon 2000. godine.

Kroz devet potpoglavlja Žigmanov daje uvid u višestoljetnu prisutnost Hrvata na prostoru Srbije, s naglaskom na negativne povijesne čimbenike za njihovu integraciju u Srbiji u suvremenu hrvatsku naciju, ali i društveni život u suvremenom demokratskom srbijanskom društvu. Demokratska tranzicija Srbije pokazala je senzibilitet za prava Hrvata kao nacionalne manjine tek od 2000. godine, osobito usvajanjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji iz 2002. godine, čime Hrvati u Srbiji prvi put dobivaju mogućnost za institucionalno i od države financijski poduprto ostvarivanje manjinskih prava.

Daje detaljni uvid u nedostatke, ali i dosege zajamčenih prava Hrvata u Vojvodini u pogledu kulturnog djelovanja na promoviranju, njegovanju, razvoju i očuvanju kulturnog naslijeđa vojvođanskih Hrvata, ostvarenju prava na informiranje na materinskom jeziku i prava na obrazovanje na materinskom jeziku, kao i službenoj uporabi hrvatskoga jezika i pisma u Vojvodini.

O važnosti ove knjige, kojoj su financijsku potporu za objavljivanje dali Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, recenzent Mario Bara napisao je i ovo:

„Aktualni društveni i politički položaj Hrvata u Republici Srbiji čini ovo djelo iznimno važnim za objavu. Naime, uz naslijeđene negativne demografske trendove, Hrvati u Vojvodini i Republici Srbiji su izloženi brojnim nepovoljnim čimbenicima u novijoj povijesti. U određenim političkim, pa i znanstvenim krugovima u Srbiji niječe se pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom narodu, što ima izravne refleksije na ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji, uporabe jezika, ali i iskazivanje nacionalnog identiteta u javnom prostoru i popisima stanovništva. Izložen različitim oblicima pritisaka ovaj dio hrvatskog naroda treba svaki oblik pomoći institucija matične domovine, time i znanstvenih. Također, ustavna je obveza Republike Hrvatske dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama osigurati skrb i zaštitu”.

Diana Šimurina-Šoufek, Hrvatska matica iseljenika

Ključne riječi #Hrvati u Vojvodini #Ivana Bendra #Tomislav Žigmanov