Kolumna fra Lovre Šimića
FOTO: Privatni album
Možda bi na događaj rođenja našega Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja, Isusa Krista, najbolje bilo zašutjeti i uroniti u otajstvo tišine svete noći koja nas uvodi u otajstvo Bogočovjeka, otajstvo koje je istovremeno fascinirajuće i zastrašujuće. Jer dok promatramo raširene ručice nevinoga malenoga Djeteta, misli nas upućuju na nevino raspete ruke Isusa Krista na križu. Otajstvo se Božića isprepleće s otajstvom Velikoga Tjedna i Uskrsa.
Ovih dana se u New Yorku, u hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, slavi 110. obljetnica utemeljenja Društva svete krunice. To društvo već više od stoljeća po moćnom zagovoru blažene djevice Marije djeluje duhovno i dobrotvorno na prostorima istočne obale sjevernoameričkoga kontinenta. Međutim, njihovo humanitarno i molitveno djelovanje odavno je prešlo granice […]
Otajstvo jaslica odsijeva u otajstvu križa i obrnuto. Ipak neka ovi redci ne uzdižu buke u mislima i srcima, nego neka budu poticaj i poziv upravo na tu tišinu kako bi uvijek iznova mogli slušati glas anđelov koji nam naviješta radosnu vijest (evangelion) – utjelovljenje i rođenje Sina Božjega.
Naš Bog nije neki daleki bog. On je Emanuel – s nama Bog. Uvijek prisutni. Do svršetka svijeta. Jednom tjelesno rođen i započevši postojanje u vremenu i prostoru, koje je i završio i usavršio, on se uvijek iznova rađa duhovno u našim srcima, dušama i životima. Dolazi k nama u našim životnim situacijama u kojima se nalazimo. On dolazi, ali ne na silu i ne nenajavljen. Kao što je došao te svete noći u nemoć Marije i Josipa, tako dolazi i nama. Dolazi u naše rane, naše tuge, žalosti, razočaranosti, strahove, ljutnju, mržnju, neshvaćenosti, samoće, tvrdoću srca. Na poseban način u našu grešnost. Ali ne kako bi se utjelovio zbog grijeha, nego zbog ljubavi prema nama. O sretne li krivice koja zasluži takvog i tolikog Spasitelja, ali sretnije li naravi koja bijaše iz ljubavi stvorena na sliku i priliku Božju.
Da, mi smo stvoreni iz ljubavi. Isus se utjelovio i rodio iz te savršene Očeve ljubavi prema nama. Nitko nije mogao zaslužiti svojim vlastitim zaslugama dolazak Bogočovjeka. Niti može. Niti će moći. To je dar. Dar je život. Dar je sinovstvo. Dar je posinjenje. Dar je pobožanstvenjenje. „Deus fit homo ut homo fieret Deus!“ – „Bog je postao čovjekom kako bi čovjek postao Bogom!“ A to nosi sa sobom jedno samo-osvještenje po pitanju čovjeka kao takvoga. U toj čudesnoj razmjeni naravi, za koju mi ne nosimo nikakve zasluge, bitno nas se određuje za naš život. Iako u vremensko postojanje dolazimo na zemlji, baš kao i Sin Božji, zasigurno ga tu nećemo nastaviti, baš kao što ni Sin Božji nije ostao na zemlji. Po svim mjerilima Bogo-otajstva određeni smo za vječno postojanje, bez vremena i prostora, u vječnom spasenju ili vječnoj propasti. Na zemlji ostat nećemo, ali dok smo na zemlji i u vremenskom postojanju pozvani smo odgovoriti na naviještenu radosnu vijest.
Hrvatska kolonija u Janjevu na Kosovu dobro je poznata. Iz toga dijela naše najstarije emigracije dolazi nam i jedan hrvatski blaženik – fra Serafin Glasnović Kodić. Prvi mučenik i blaženik porijeklom iz Janjeva živio je svega 54 godine života. Redovnik-franjevac bio je 37 godina, a svećenik 32 godine. Bl. Serafin, krsnim imenom Ivan, rođen je […]
I ne slušanje i ignoriranje Božje riječi je odgovor. Zato je na svakome od nas uvidjeti čudesnoću otajstva rođenja Bogočovjeka. Zbog svakog od nas ponaosob. Kako ne bi živjeli svoj život za prašinu, za propadljivo. Kako pod teretom grijeha i životnih križeva ne bi bili prignuti k zemlji, nego Božjom ispruženom milosrdnom rukom pune ljubavi bili uzdignuti na slavu djece Božje. Možda još za života.
Kako čuti Božji glas? Uđi u tišinu. Poput Marije. U tišini prebiri događaje svoga života i spoznaj gdje ti se Bog objavio. Ovaj svijet u kojem živimo nam ne dopušta ni trenutak tišine. Posebno danas. A ne da nam mira i tišine zato što nas grčevito i strahovito želi uvjeriti da pripadamo ovome svijetu. Da je ovaj svijet, materijalno i tjelesno, sve – i da nema dalje. Da smo sami sebi svrha. No budući da je Bog nenametljiv i poštuje našu slobodu i slobodnu volju, on za Bogoobjavljenje čeka pravi čas. On čeka pravi čas za rođenje svojega Sina u našem životu. Ako je potrebno uvijek iznova, on rado pristaje i na to. Svaki dan, a na poseban način, u presvetoj Euharistiji. Kao i na početku ovih redaka opet nas pozivam: uronimo u otajstvo tišine. Na poseban način otajstvo tišine svete noći. Dopustimo vlastito Preobraženje. Gdje god se rodili i živjeli, da na kraju završimo kod Boga Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Da završimo ondje odakle smo i potekli: iz savršene ljubavi krila Očeva.
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Lk 9, 23-24). Postojanje svega stvorenoga u bitnome je određeno jednim procesom: ponavljanjem, i prva asocijacija […]
Poštovani čitatelju, na dobro ti došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!