Bjelovarčanin je bio jedan od ključnih ljudi u projektu odlaska čovjeka na Mjesec. Nikada nije zaboravio gdje su mu korijeni

Dok su američki astronauti Neil Armstrong, Edwin Aldrin d Michael Collins 20. srpnja 1969. zakoračili prvi put na tlo Mjeseca, vjerojatno je malo tko znao da je jedan od najodgovornijih stručnjaka koji su upravljali prvim spuštanjem čovjeka na Mjesec bio čovjek iz našeg kraja.

Bjelovarčanin Mike Vucelić. koji je odrastao i završio školovanje u Zagrebu, jedan je od “velike desetorice” u Houstonu koji upravljaju operacijama za vrijeme leta astronauta, a izravno je rukovodio i spašavanjem astronauta u brodolomu “Apola 13” kao i vraćanjem oštećenog broda na Zemlju.

U Houstonu svi dobro poznaju Vucelića. I neka vas ne začudi, mnogi ga zovu i “Ludi Mike”. Jer je znanstveni zanesenjak, siguran u svojim istraživačkim htijenjima, hrabar i pouzdan.

Ukratko, čovjek zadivljujuće radne sposobnosti, “zarobljenik” Mjeseca i svemirskih prostora.

“Vaše posebne zasluge i Vaše sudjelovanje u ovoj epohi čovjekova putovanja kroz svemir kao i vaše ime nikad neće biti zaboravljeni”, tim riječima čestitao je Vuceliću George E. Muller, direktor odjela za ljudske posade u svemiru.

U bogatoj arhivi NASA-e ime Mike Vucelić često se spominje. O ovom znanstveniku (rođen je 1930.) mnogo se pisalo u američkim i svjetskim listovima. Pozivali su ga profesori da drži predavanja na mnogim sveučilištima, a i BBC televizija u Londonu ukazala mu je gostoprimstvo.

Visoka priznanja što ih je primio, doveli su Vucelića u vrh svjetske znanstvene elite. Mogli bi se upitati: kakav je to put prošao jedan od najmlađih iz ekipe najzaslužnijih stručnjaka za prvo spuštanje čovjeka na Mjesec, jedan od onih najuglednijih ljudi Houstona, da bi se vrtoglavo vinuo do onog što je ostvario: M. Mike Vucelić. direktor razvoja svemirskog programa, korporacija “Nort American Rockwel?!”

Vucelić se rodio u malom selu Garešnica kraj Bjelovara. Život poljoprivrednika očito ga nije zanimao. Rano se posvetio učenju; pohađao je najprije bjelovarsku, zatim zagrebačku gimnaziju, a potom se upisao na studije na zagrebačkom tehničkom fakultetu. Profesori su brzo uočili nadarenost i marljivost ovog mladog Slavonca, pomagali mu u njegovoj žeđi za znanjem, podučavali…

Vucelić se već tada isticao odličnim ocjenama, društvenim radom. Uvijek je bio tamo gdje se nešto “organiziralo”, govorilo i maštalo o putovanjima u svemir. Njegovi kolege u Zagrebu sjećaju ga se kao komandira Bjelovarske brigade na omladinskoj pruzi “Šamac-Sarajevo”, kao aktivnog člana zagrebačkog Aerokluba gdje su ga svi zvali – Vuco.

Bio je jedriličar, pilot, padobranac, a godine 1954. postao je strojarski inženjer s diplomom Tehničkog fakulteta u Zagrebu.

Godine 1956. Vucelić je odselio u Sjevernu Ameriku. Tamo ga je odvela njegova snažna želja za stručnim usavršavanjem, “osvajanjem” svemirskih visina. Na taj osvajački pohod nije trebao dugo čekati. Najprije je radio kod kompanije Cesna koja proizvodi zrakoplove, zatim se preselio u Denver, gdje je u “Stanley Aviation Corporation” bio projektni inženjer sjedišta za automatsko izbacivanje pilota iz mlaznog aviona, pa u poznatoj kalifornijskoj korporaciji “Nort American” koja je tada zapošljavala 110 tisuća radnika.

Nakon šest mjeseci rada u ovoj korporaciji Vuceliću je povjereno da rukovodi skupinom stručnjaka, a s nepunih 35 godina preuzeo je dužnost tehničkog direktora svemirskog odjela “Space Division”.

“Mike Vucelić uživa veliki ugled u Houstonu”, rekao je dr. Josip Kotnik, poznati zagrebački stručnjak za svemirska istraživanja, čiji su radovi također zapaženi na međunarodnim znanstvenim kongresima. Kao gost NASA-e, dr. Kotnik je susreo svog nekadašnjeg kolegu, i to u Long Beachu, nedaleko Los Angelesa, gdje je Vucelić živio sa suprugom i dvojicom sinova.

“Mislim da se ovaj veliki uspjeh našeg Vucelića, u jakoj konkurenciji stručnjaka u Americi, može objasniti njegovom neiscrpnom radnom energijom i disciplinom”, naglasio je dr. Kotnik.

“Osim toga, a i Mike to tvrdi, Amerikanci nemaju ‘kompleks mladih’, tako da nadareni, izuzetno vrijedni stručnjaci mogu postići zapažene uspjehe i u mlađoj dobi. Slava našem Slavoncu u Houstonu očito nije ‘udarila u glavu'”, dodao je u šali dr. Kotnik.

Kako Vucelić provodi svoje slobodno vrijeme, kakav je kada nije za radnim stolom u Houstonu, pitali smo dr. Kolnika…

“Ma kakav god razgovor s Mikeom započnete, obvezno ga završite na Mjesecu. Njega je nemoguće odvući iz svemira. Liježe obavezno poslije pola noći, nakon listanja knjiga, proučavanja, da bi se, na moje veliko čuđenje, ustao u 6 sati ujutro i započeo radom, kada nitko živ u Americi još ne radi”, istaknuo je naš sugovornik.

Vucelić je posjetio rodni kraj i sa starim kolegama bio opet zajedno. Samo ovaj put manje “na Mjesecu”, a više na tragu starih uspomena. Mike se zanimao za rad naših znanstvenih ustanova, obilazio ih, uspostavljao kontakte, ponudivši stručnu pomoć. U Zagrebu je izdanja i njegova knjiga. Pozivale su ga razne redakcije na razgovore. Jednom novinaru Vucelić je rekao:

“Kod Ogulina u Gorskom kotaru postoji groblje devet naraštaja Vucelića, i ja već drugi put vodim svoju djecu na to groblje, kako bi dobro upamtili gdje je njihov korijen… Svoju dvojicu sinova poveo sam i u okolicu Bjelovara, odakle potječem. Spavali su tamo na sjeniku, tako da osjete i upamte miris sijena koji sam ja, kao dijete kupio, i eto; uspio osjećati sve do ovih mjesečevih dana”.

Hrvatska matica iseljenika, 1973.

Mike Vucelić preminuo je 7. rujna 2012. u Kaliforniji.

Ključne riječi #Hrvati na Mjesecu #Mike Vucelić #život u Houstonu