Bivši konzul BiH u Chicagu analizira: Što je Bosna i Hercegovina Americi?

Našu stvarnost, sadašnjost i prošlost određuju i njome upravljaju veliki i moćni. Tako je u našim susjedstvima, u selima i u gradovima gdje se bogati i utjecajni dogovore, a oni mali i siromašni se tomu prilagođavaju i gledaju ugrabiti nešto za sebe. Nije drukčije i u svijetu gdje veliki uzmu što njima treba i što im odgovara. Moćnici se između sebe dogovaraju i kroje pravila koja rade za njihov interes, dok je onim malima i beznačajnima ostavljeno snalaziti se u tim situacijama gledajući kako se umiliti i dodvoriti velikim silama i nekako za sebe izvući minimum dovoljan za preživljavanje i opstanak.

Upravo smo danas izravni svjedoci jednog takvog toka događaja. Nakon 20 godina Amerikanci su se umorili od Afganistana, jednog dana jednostavno pokupili stvari, ponijeli što su mogli, a ostalo ostavili i otišli. Tako je to, veliki su izgubili interes i otišli za nekim drugim izazovima.

Velika pobjeda u Drugom svjetskom ratu, status najbogatije zemlje i najveće vojne sile utjecali su na američko viđenje svijeta.

Američka je zamisao bila da mogu skrojiti svijet po svojim mjerilima, da u svakom kutku svijeta mogu stvoriti društvo po uzoru na američko, pri čemu su uglavnom zanemarivali lokalne odnose i običaje. Upravo se to pokazalo najvećim problemom američkog intervencionizma, pa su čak i operacije pokrenute iz humane i pozitivne namjere propale jer su Amerikanci htjeli iz korijena mijenjati lokalne zajednice u kojima su intervenirali, što je u dovodilo do masovnog anti-američkog otpora i propasti samih intervencija.

Zajednička crta većine vojno-političkih intervencija koje su Sjedinjene Američke Države provodile od Drugog svjetskog rata pa naovamo je da su bile neuspješne. Poginule su tisuće mladih Amerikanaca, potrošene bezbrojne milijarde američkih dolara, da bi na kraju rezultat bio tanak, često nikakav, a ponekad i sasvim suprotan od željenog.

A mi?

A gdje je Bosna i Hercegovina u svemu tomu, u toj velikoj šahovskoj ploči političkih, ekonomskih, vojnih i strateških interesa ovoga svijeta? Gdje smo mi, mali, sitni, jadni, nemoćni, neorganizirani, siromašni, korumpirani i prvi u svemu što ne valja, a posljednji u svemu što je dobro? Kako to da nakon svih ovih godina otkad su se odlučila intervenirati u Bosni i Hercegovini, Amerika još nije izgubila preostali politički interes za Bosnu i Hercegovinu? Zašto još uvijek gube svoje vrijeme s nama, kada i lokalno stanovništvo odavde masovno odlazi, a oni koji ostaju slažu se jedino da je državna zajednica postala neodrživa?

Već odavno Bosna i Hercegovina nije u primarnim političkim interesima Washingtona, davno je bilo kada smo bili u sekundarnim, a vjerojatno više nismo ni u tercijarnim političkim prioritetima američke prijestolnice. Nemamo ni novac ni moć ni veličinu, nismo veliko tržište, a nismo ni geostrateški posebno važni. Kako to da Amerikanci iz Bosne i Hercegovine još uvijek nisu jednostavno pokupili i otišli potpuno zapostavljajući i zaboravljajući ono što su sada ovdje uradili?

Sjedinjene Američke Države nemaju posebno pozitivan skor u svojim vojnopolitički intervencijama. Skoro da nakon Drugog svjetskog rata nemaju niti jednu uspješnu vanjsku politiku i vojnu intervenciju. Osim Bosni i Hercegovini.

Rat na području bivše Jugoslavije svoju krvavu kulminaciju imao je upravo u BiH. Etničko čišćenje, koncentracijski logori, masovna silovanja i smaknuća, neviđena mučenja i stradanja zgražala su tadašnju svjetsku javnost. Europska unija je bila ideja u nastajanju bez skoro pa ikakvog utjecaja. Europa je nijemo stajala i gledala što se događa i tako davala potporu srbijanskog agresivnoj politici čije su snage u jednom trenutku kontrolirale tri četvrtine BiH.

Amerikancima je rat u Bosni i Hercegovini došao kao naručen. Propašću Sovjetskog saveza Amerika je postala jedina super sila i svjetski hegemon. Smatrali su da je nastupilo vrijeme Pax Americana, svjetskog mira kojim će upravljati oni. Odlučili su krenuti sami u akciju u BiH, a neodlučni Europljani odjednom su se redom stavili na raspolaganje, formirali savez i krenuli bombardirati srbijanske snage te uspostaviti mir u BiH. Akcija je bila više nego uspješna i bez ljudskih gubitaka je prekinut užasni sukob i uspostavljen mir.

Međutim, kako su Europljani ranije ignorirali njih, tako su sada Amerikanci izostavili Europljane u mirovnim pregovorima koji su uslijedili kasnije. Okupili su regionalne političke vođe na američkom tlu i naložili im da se dogovore i u BiH uspostave trajni mir. Dok su se na vijestima još prikazivale strašne scene zločina u BiH, američka administracija je uspjela uspostaviti mir, natjerala sukobljene strane za pregovarački stol i kreirala Daytonski sporazum koji će omogućiti trajni mir u BiH. Savršena pobjeda američkog intervencionizma. Uskoro su se i američki vojnici uzdignutih čela počeli vraćati iz misije „u Bosni“, gdje su razbili „bad guys“ Srbe i donijeli mir i slobodu svim narodima u BiH. Liderstvo kakvo je pokazala Amerika u operaciji uspostave mira u BiH je najsjajniji prikaz da je Pax Americana, moguć i stvaran.

Od Drugog svjetskog rata nije bilo uspješnije vojno-političke operacije pod vodstvom SAD-a. Posebno je važno što je ostvarena uz minimalne ljudske gubitke i američki sinovi ovaj put nisu ginuli za druge. Minimalni gubici uz maksimalan dobitak. Prekinut je užasan rat, ljudska stradanja i patnja, a zločinci odgovorni za ratna zvjerstva će biti kažnjeni pred posebnim međunarodnim sudom.

Ad acta pod oznakom „uspješno završeno“

Bosna i Hercegovina je prije 20-ak godina u američkim analima zapisana kao uspješna vojno politička intervencija gdje su Amerikanci kao primjer cijelom svijetu ušli s vojskom i politikom, prekinuli rat i uspostavili mir, napravi mirovni sporazum koji je omogućio trajni mir u razjedinjenom društvu. Nakon toga su se slavodobitno vratili kućama bez ikakvih ljudskih gubitaka. 

I to je to, Bosna i Hercegovina je najuspješnija priča američke vanjske politike nakon Drugog svjetskog rata. Tako je zapisano u svim knjigama i ta stranica povijesti je zaključena. Točka.

Pohranjeni smo u registrator briljantnih političkih operacija u vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država. Registrator koji je poprilično prazan. Zaslužni političari i vojnici dobili su svoje nagrade i odličja i nitko niti ne želi čuti za „troubles in paradise“. Je li to bilo preuranjeno ili nije pitanje je koje se neprestano ponavlja. Po Amerikancima, uspjeh u Bosni i Hercegovini se ne smije dovoditi u pitanje. Jednostavno, nedopustivo je o BiH govoriti kao još jednom vanjskopolitičkom i vojnom debaklu Sjedinjenih Američkih Država. Upravo zato Amerikanci i dalje aktivno sudjeluju i provode svoju politiku u Bosni i Hercegovini kako bi ona opstala i dalje bila uspješna politička priča. Svatko tko pokuša BiH prikazati kao propao projekt i neodrživu državnu zajednicu može lako postati američki neprijatelj.

Međutim, što je sa stvarima na terenu? Postaje li Bosna i Hercegovina sve više nemogući projekt kojeg sa svih strana pokušavaju održati na životu? Jesmo li postali „brak na silu“ u kojemu se supružnici bez prestanka svađaju, a dobronamjerni kumovi, rodbina i prijatelji ih svako malo mire? Ali što kada rodbina i prijatelji na kraju neminovno odu svojima kućama, a supružnici ostanu sami u svojoj muci i tišini?

Ključne riječi #Berislav Vujeva #Daytonski sporazum #iseljavanje iz Bosne i Hercegovine