Odlazak istaknutih promicatelja hrvatskoga jezika
FOTO: Arhiva HS-a
U razdoblju od samo 10 dana preminula su dva velikana, dva pionira Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie iz ranih 1980-ih i dva stupa Hrvatskih studija u Australiji: fra Gracijan Biršić i profesor Peter Hill.
Fra Gracijan Biršić pokopan je u srijedu 15. lipnja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sveta misa zadušnica slavljena je nakon pogreba u franjevačkoj crkvi Svetog križa u Sigetu. Crtica iz dušobrižničkog djelovanja Godine 1978. fra Gracijan je otišao u Australiju. Ondje je od samog početka sudjelovao u nastojanjima oko službenog priznanja hrvatskog jezika u školstvu i […]
Upravo kad sam završavao nekrolog za fra Gracijana i dok se još nisam pomirio s time da nas je zauvijek napustio, stigla mi je tužna vijest o preranoj smrti kolege Petera Hilla. O životnom djelu fra Gracijana Biršića i profesora Petera Hilla moglo bi se pisati mnogo opširnije. No, ovdje ću se ograničiti na njihov doprinos priznanju i nastavi hrvatskoga jezika u hrvatskoj zajednici Sydneya, i Australije općenito, jer su obojica ostavili neizbrisiv trag, zaduživši svojim kroatističkim iskoracima hrvatsku zajednicu toliko da njihovo ime i postignuća nikad ne bi smjela pasti u zaborav.
ODVAŽNI KROATIST
Fra Gracijan Biršić rođen je u Koprivnici 2. siječnja 1935. Nakon školovanja u rodnome mjestu stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu, gdje je pohađao filozofski i teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, stekavši teološki magisterij 1960. Svećeničku službu služio je u Samostanu sv. Franje u Zagrebu, gdje je i predavao kao gimnazijski profesor. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je Hrvatski jezik i književnost (1961.). Tijekom studija uređivao je građu za staroslavenski rječnik hrvatske redakcije u Staroslavenskome institutu Svetozar Rittig u Zagrebu. Nakon završetka studija predavao je staroslavenski jezik i književnost na Filozofsko-teološkom učilištu HFP sv. Ćirila i Metoda u Samoboru i na Trsatu, kao i na zagrebačkome KBF-u. Od 1966. do 1978. poučavao je u Franjevačkoj gimnaziji u Samoboru hrvatski jezik i književnost te predmete iz filozofije, a neko vrijeme bio je i ravnatelj te ustanove.
Godine 1978. došao je kao dušobrižnik u Australiju. Uz svoje redovite svećeničke aktivnosti, fra Gracijan u Australiji gorljivo sudjeluje u svim nastojanjima Hrvata za službeno priznanje hrvatskoga jezika u školstvu i javnoj upotrebi. Na poziv ministarstva New South Walesa sudjelovao je u izradi nastavnoga plana hrvatskoga jezika za tzv. subotnju školu hrvatskoga jezika, za koju je priredio i Hrvatsku čitanku – Croatian Reader (1979.). Jedan je od osnivača Hrvatske znanstvene zaklade u Australiji i Novom Zelandu (1984.), kojoj je svrha unapređivati sveučilišni studij kroatistike u Australiji. Bio je godinama njezin dopredsjednik i tajnik.
Djelovao je i kao nastavnik te stručni suradnik Središnjeg odbora hrvatskih etničkih škola (SOHEŠ) u Sydneyu. Desetljeće i pol (1984. do 1998.) predavao je hrvatski jezik i književnost na Fakultetu modernih jezika Sveučilišta Macquarie u Sydneyu. Nastavnik je i suradnik SOHEŠ-a i osnivač središnje knjižnice pri Hrvatskome katoličkom centru u Summer Hillu. Godinama je bio voditelj Pučkog sveučilišta, kulturno-znanstvene tribine na kojoj su gostovali predavači iz domovine i drugih zemalja.
U četvrtak je održana rekolekcija (duhovne vježbe) za hrvatske franjevce koji djeluju u Australiji, a duhovni nagovor predvodio je fra Milan Krišto, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Domaćin je bio fra Petar Horvat u Hrvatskom katoličkom centru St. John’s Park u Sydneyu. Sudjelovali su franjevci triju provincija: Bosne Srebrene, Hrvatske provincije sv. […]
Na ovoj tribini imali smo prilike slušati i učiti od blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića, brojnih doktora znanosti i sveučilišnih profesora raznih humanističkih disciplina među kojima izdvajamo Michaela McAdamsa, Zvonimira Šeparovića, Josipa Matešića, Marka Samardžiju, Vladu Šakića, Šimu Đodana, Mladena Ančića, Vinka Grubišića, Ivana Čizmića, Paula Gardea, akademike Stjepana Babića i Dalibora Brozovića, Antu Kadića te glavnoga urednika Glasa koncila don Živka Kustića…
Podsjetimo, studij hrvatskoga jezika uvoden je u nastavni program Škole modernih jezika Sveučilišta Macquarie u veljači 1983. Iz današnje perspektive čini se da je ovaj studij hrvatskoga jezika nastao kao prirodan slijed događaja oko prizna(va)nja hrvatskoga jezika kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina 20. stoljeća.
Od 1984. pa do 1998. zajedno smo radili, fra Gracijan je predavao morfologiju našim naprednijim studentima i stariju hrvatsku književnost, a ja uvodne kolegije i hrvatsku gramatiku. Često se pitam bi li sve završilo tako kako je završilo tih kasnih 1970-ih da u Sydneyu nije bilo fra Gracijana Biršića i znalačkih mu argumenata, jer protivnička strana je sve poduzela da se hrvatski jezik ne odvoji od političkoga hibrida. Iza njih je stajala država i njezina diplomacija koji su svim mogućim potezima nastojali da ne dođe do priznavanja i uvođenja hrvatskoga jezika u australski školski sustav.
I upravo tu je fra Gracijan – kojega je Ministarstvo obrazovanja države NSW pozvalo da (su)kreira nastavni plan hrvatskoga jezika – odigrao odlučujuću ulogu. Mnogi će reći – pa bio bi tamo netko drugi da nije bilo fra Gracijana. Da, bio bi netko drugi, ali ti drugi sigurno se ne bi postavili u tim pitanjima ni blizu kao fra Gracijan – jer se u njegovu slučaju radilo o zaljubljeniku u hrvatsku materinsku riječ i vrsnoj klasičnoj filološkoj naobrazbi s odličnim poznavanjem suvremene jezikoslovne kroatistike.
Poliglot fra Gracijan Biršić ostvario je bogat opus. Pisao je poeziju, književno-povijesne i književno-kritičke analize te lingvističke studije, uz putopise i polemike. Zapažena djela su mu „Marija – početak boljega svijeta” (Zagreb, 2005.) koja je podnaslovljena „Mala pučka mariologija”; te „Mala franjevačka galerija” (Rijeka, 2015.) koja se može uvrstiti u memoarsku literaturu. Dojmljiva je zbirka uspomena – Spomenar. Preveo je i niz tekstova s latinskoga, talijanskoga, francuskoga i slovenskoga jezika. Šezdesetak njegovih prepjeva latinskih himana u stalnoj je upotrebi u hrvatskim izdanjima časoslova franjevačkoga i karmelskoga reda.
ZASLUŽNI AUSTRALSKI FILOLOG
Profesor Peter Hill rođen je u Perthu (1945.), Zapadna Australija. Pohađao je gimnaziju Christ Church gdje je između ostalog učio francuski i starogrčki. Nastavio je studirati njemački i ruski na Sveučilištu u Melbourneu, gdje je diplomirao 1966. i magistrirao 1971.
Godine 1972. doktorirao je na Sveučilištu u Hamburgu, gdje se afirmira kao profesor slavenskih jezika. Izbivao je iz Hamburga od 1982. do 1985. kako bi bio imenovan predavačem na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, zajedno s Johnom Besemeresom, s ciljem utemeljenja slavističke katedre. Program slavistike, koji je započeo u veljači 1983., u startu nudi studij hrvatskoga, poljskoga i srpskoga jezika, kao i tečajeve poredbene slavenske lingvistike, slavenskih društava i suvremene poljske politike. Makedonski i ukrajinski jezik dodani su 1984. Ruski je uveden 1988., a slovenski jezik dodan je programu slavistike 1989. Dok je bio na Sveučilištu Macquarie, kao strukovnjak za poredbenu južnoslavensku lingvistiku i makedonski jezik, u početku je koordinirao studij hrvatskoga i srpskoga te ih podučavao na uvodnoj razini i pripremao uvođenje makedonskoga jezika na studij slavistike.
Zajedno s fra Gracijanom i s mojom malenkošću, profesor Hill bio je ključan u osnivanju Zaklade Hrvatskih studija (CSF) 1984. Bio je prvi dopredsjednik Zaklade. Kao voditelj slavistike često je bio optuživan, pa čak i provociran od strane jugoslavenskih diplomata i političara za odvajanje umjetnoga hibridnog oblika njihova službenog ili državnog jezika. Ali profesor Hill, kao izvrstan poznavatelj južnoslavenske lingvistike i kao dobar znalac političkih igara i okolnosti u jezičnoj politici, znalački se postavljao i s lakoćom odbijao te napade.
U 79. godini života, 62. redovništva i 54. svećeništva, u Sydneyu je 20. veljače 2022. preminuo fra Vladimir Klement Novak. Rođen je 14. veljače 1943. godine u Mačkovcu pokraj Čakovca. U franjevačko sjemenište otišao je 15. kolovoza 1959. kada je obukao habit i dobio redovničko ime Klement. Završivši teološki fakultet 29. lipnja 1968. zaređen je […]
Bio je čvrsto uvjeren da su hrvatski i srpski doista sociolingvistički i povijesno različiti i odvojeni jezici unatoč svim svojim sličnostima. Dobro se sjećam da je u novčaniku uvijek nosio nekoliko novčanica jugoslavenske papirnate valute (dinare) na kojima je uz brojku bio ispisan iznos na četiri jezika (hrvatskome, makedonskome, srpskome i slovenskome). U takvim bi prilikama profesor Hill izvadio novčanice iz novčanika, pokazivao ih svojim provokatorima i onda bi svojim vrlo mirnim i tihim, skoro blaženim glasom upitao: Što ovo piše? Na kojim jezicima je ovo napisano? Zar stvarno mislite da sam ja to učinio?
Nakon isteka mandata na slavistici Sveučilišta Macquarie (1985.) profesor Hill se vratio na Sveučilište u Hamburgu. Od 1991. do 1995. bio je gostujući profesor na Australskome nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri. Nakon toga četverogodišnjeg angažmana na ANU ponovno se vratio u Hamburg. Umirovljen je 2000., pa se trajno vratio u svoju rodnu Australiju. Tada postaje gostujući suradnik, za ruski, u Školi i/ili centrima: Fakulteta za književnost, jezike i lingvistiku na ANU, te djeluje kao istraživač na Koledžu za umjetnost i društvene znanosti.
Njegovi ključni istraživački interesi u početku bili su pitanja leksikologije u južnoslavenskim jezicima; od 1980-ih specijalizirao se za makedonski jezik, zatim proširio svoje zanimanje na jezike srednje i istočne Europe (uključujući ruski), na jezik u kulturi i društvu (sociolingvistika).
Profesor Hill bio je jedan od utemeljitelja Slavenskog Konstanzer Kreisa. Ostat će zapamćen kao jedan od vodećih australskih slavista i kroatista. Njegova znanstvena istraživanja i brojne publikacije – i njihova kvaliteta – najbolja su ostavština njegove profesionalne karijere. Njegov doprinos područjima njegove uže i šire struke bit će prepoznati od strane naraštaja koji dolaze.
Gospođa Marija Šešelja čekala je svoju Hrvatsku više od 30 godina. Žena vrijedna Hrvatske, a Hrvatska nje. Pronicljiva, uporna, obrazovana, zaslužna za uvođenje hrvatskoga jezika u škole multikulturalne Canberre, za kvalitetu Hrvatskoga radio-sata, za stotine akcija, za pomoć Hrvatskoj… Bila je članica osnivačkog sabora Svjetskog hrvatskog kongresa, a nakon utemeljenja te važne organizacije Hrvata, postala […]
Profesoru Peteru Hillu dugujemo iskrenu zahvalnost za njegova znanstvena postignuća, ali i za njegovo prijateljstvo, razumijevanje, iskrenost i poštenje. Bio je čovjek od znanja i riječi, odličan kolega i prijatelj. Ovdje upućujem iskrenu sućut njegovoj obitelji, posebno njegovoj voljenoj životnoj suputnici Aleksandri.
Luka Budak, Hrvatska matica iseljenika