Otišao je čovjek koji je bio najponosniji na to što njegovi unuci govore hrvatski jezik. Domovinu je prvi put posjetio nakon 45 godina dijaspore

Primili smo tužnu vijest iz Australije da nas je zauvijek napustio u 95. godini života naš cijenjeni Fabijan Lovoković, istaknuti publicist i kulturni djelatnik.

Publicist, višedesetljetni urednik iseljeničkog tjednika i kulturni djelatnik Fabijan Lovoković rođen je 18. siječnja 1927. u Slavoniji. Školovao se u rodnom Podgoraču pokraj Našica, zatim Osijeku, Zemunu i Zagrebu, te nastavio u emigraciji.

Kao mladić biva u progonstvu od 7. svibnja, 1945. pa u Austriji gdje boravi pet godina u izbjegličkim logorima (Enns, Steyer, Voecklabruck, Asten i Wegscheide) nastavio je tehničku školu u Linzu 1949. No već 18. studenog 1950. stiže u Sydney gdje je radio u tvornici vojnog namještaja i tvornici električnih uređaja.

Suosnivač je i dugogodišnji tajnik i rizničar prvog Australsko-hrvatskoga društva u Sydneyju (1951.). Imenovan je za Sudca mira 1968., a od 1974. član je Savjetodavnog odbora tumača i prevoditelja. Na Sveučilištu New South Wales u Sydneyu stekao je diplomu za državnog tumača i prevoditelja (1976.), a od 1987. tumač je III. stupnja. Završio je tečaj posebnog legalnog tumača na Sveučilištu Western Sydney (2001.).

Bio je aktivan oko organiziranja pomoći hrvatskim izbjeglicama u Australiji 1950-ih i u nastojanjima za priznanjem hrvatskog jezika osamdesetih. Bio je delegat 10. konvencije useljenika u Canberri, član prvog odbora Hrvatske znanstvene zaklade i tajnik središnjeg odbora Hrvatskog društava Australije. Organizirao je javne nastupe hrvatske zajednice povodom raznih manifestacija, bio je učitelj hrvatskog jezika u Auburnu, delegat Svjetske anti-komunističke lige na kongresima u Južnoj Koreji, Taiwanu i Urugvaju.

Posebno se istaknuo devedesetih oko prikupljanja i slanja humanitarne pomoći Republici Hrvatskoj za vrijem Domovinskog rata. Neizbrisiv trag utkao je u memoriju našega naroda u dijaspori tijekom pet desetljeća, izdajući i uređujući hrvatski tjednik Spremnost (1957. – 2007.). Temeljem te publicističke aktivnosti napisao je, kao krunu svoga novinarskog rada, opsežnu knjigu „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“ (Kingsgrove, NSW, 2010). Ta knjiga sadrži i fotografsku građu iznimne vrijednosti za hrvatsku zajednicu pod Južnim križem iz druge polovice 20. stoljeća.

Fabijan Lovoković autor je i jedinstvenog dnevnika putovanja u domovinu delegacije australskih Hrvata u turbulentnom vremenskom odsječku od 7. do 17. rujna 1991. i to prigodom uručenja prikupljene ogromne iseljeničke humanitarne pomoći ratnoj Vladi Republike Hrvatske. Dnevnik je to hrabrog disidenta Slavonca koji je nakon punih 46 godina egzila u Zagrebu zagrlio svoga rođenog brata toga ratnoga rujna, a zapisima je pridružio mnoštvo vjerodostojnih činjenica i povijesnih fotografija, čija građa na 125 stranica donosi Lovokovićeve zapise kao autentičnog sudionika hrvatske emigracije kojoj je zajednički cilj bio stvaranja moderne neovisne države Hrvatske na temeljima nacionalne pomirbe.

Tjedan dana nakon agresije na Vukovar u Canberri je dana 31. kolovoza 1991. održan velebni skup potpore domovini naših iseljenika iz cijele Australije, privukavši više od 40 tisuća Hrvata, a na kojem su govorili ne samo predstavnici brojnih udruga, međudruštvenih odbora, naših misija te predstavnika drugih etničkih grupa, već i australski parlamentarci. Glavi organizator ovog povijesnog skupa bio je Hrvatski međudruštveni odbor za Canberru u suradnji s ostalim Hrvatskim međudruštvenim odborima s tog kontinenta.

Australskoj vladi iseljenici upućuju zahtjev za priznanje Hrvatske. Imenovana je delegacija koja će u Zagrebu predati prikupljeni iznos za pomoć ratom ugroženoj Hrvatskoj (Nikola Babić iz Melbournea i Fabijan Lovoković iz Sydneyja), te je Lovoković dobio još jedan zadatak da sudjeluje na humanitarnom skupu u njemačkom gradu Hagenu, koji je organizirao tadašnji ministar zdravstva dr. sc. Andrija Hebrang.

Fabijan Lovoković za svoj kulturni, društveni i humanitarni angažman primio je niz priznanja i zahvalnica, uključujući priznanja i za svoju publicističku te domoljubnu i humanitarnu aktivnost.

Kada sam ga upoznala devedesetih u Zagrebu kojeg je posjetio nakon više od četiri i pol desetljeća egzila, rekao mi je da je najponosniji na činjenicu da mu svi unuci (Ivana, Ante, Luka, Dominik, Marin te praunuci Adrijana i Vanessa) uz engleski govore i hrvatskim jezikom, zahvaljujući obiteljima njegovih kćeri Dijane i Vesne.

Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđman 28. svibnja 1996. odlikovao ga je osobno za cjelokupne prinose domovini Redom hrvatskoga pletera.

Svim članovima obitelji Lovoković, izražavamo duboku sućut povodom smrti dragog im oca i djeda, plemenitog čovjeka velikog srca, istaknutog publiciste i borca za hrvatsku slobodu! Bio je i patriot i kozmopolit, volio je Lijepu Našu, a istodobno je cijenio i poštovao domicilnu Australiju.

Njegove knjige „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“, Kingsgrove 2010. te kronika pomoći australskih Hrvata u Domovinskom radu „U pomoć Hrvatskoj“ digitalizirane su i dostupne u Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao trajno svjedočanstvo hrvatske dionice Fabijana Lovokovića i njegova naraštaja u australskoj multikulturnoj i prijateljskoj sredini koja im je pružila kruh, slobodu i obrazovanje te blagostanje za njihove obitelji – ne štedeći ljubav i materijalna dobra pružiti domovini Hrvatskoj.

Ključne riječi #Fabijan Lovoković #Hrvati u Australiji #hrvatski jezik u dijaspori