Kako je Hrvat dobio 77 posto glasova na američkim izborima: Kada Bog zatvori vrata, onda otvori prozor

Michael A. Bilandić odrastao je u hrvatskoj zajednici u Chicagu. Bio je gradonačelnik Chicaga od 1976. do 1979. Izabran je u Vrhovni sud Illinoisa 1990., od 1. siječnja 1994. godine predsjeda sudom kao vrhovni sudac. Ne samo da je vrsni odvjetnik, političar i sudac, Michael Bilandić također postaje cijenjeni umjetnik i fotograf u Chicagu.

Michael Bilandić rođen je u Chicagu 13. veljače 1923. Pohađao je u St. Jerome (sv. Jeronima) Hrvatsku župnu školu i De LaSalle Srednju školu. Na fakultetu St. Mary’s College, Minnesota postigao je stupanj prvostupnika znanosti te sa sveučilišta De Paul College of Law stupanj doktora prava. Služio je kao natporučnik u marincima tijekom Drugog svjetskog rata.

Bilandić se 1949. počeo baviti odvjetništvom u Chicagu. Član je Gradskog vijeća Chicaga od 1969. do 1976., kada je izabran za gradonačelnika tog grada 1976. i na spomenutoj dužnosti ostaje do 1979. Bilandić je negdašnji vještak u Chancery, okružni sud okruga Cook te bivši specijalni pomoćnik državnog tužitelja Illinoisa. Godine 1984. izabran je u Žalbeni sud Prvoga okruga, gdje je služio do svog izbora u Vrhovni sud Illinoisa 1990. godine. Vrhovni sudac postaje 1. siječnja 1994. Njegova postignuća obuhvaćaju politiku, pravo i umjetnost.

Kada je Michael Bilandić ranih sedamdesetih bio mladi političar, predsjednik banke mu je jednom rekao: “Mladiću, ne boj se visoko ciljati, na vrhu ima dosta mjesta”.

Retrospektivno, glavni sudac Illinoisa Bilandić kaže: “Bio je u pravu… Mislim da to nije pretjerana ambicija”.

Ništa ne može biti istinitije o Bilandićevu usponu do uspjeha kao njegov optimizam i odlučnost. Pravnik Bilandić bio je napredni mislilac i čovjek velike mudrosti. Također je bio izvanredan sportaš; trčao je maratone, igrao tenis i plivao.

“Ako je prošlost prolog, sljedeće tisućljeće bit će još bolje od prošlosti. Danas svijet maršira u ritmu mladog bubnjara. Dječji usjev iz Silicijske doline okrenuo je svijet prema svom tehnološkom klasu i proizveo Billa Gatesa kao najbogatiju osobu na svijetu. Najbogatiji Teksašanin nije čovjek sijede kose ili barun stoke. Michael Dell, računalni stručnjak ​​u svojim tridesetima. Ovi mladi Amerikanci su glavni pokretači našega ekonomskog uspjeha, na čemu nam svijet zavidi. Napominjem da barem malo zasluge imaju roditelji i drugi uzori koji su spremili te nadahnuli ove mladiće za uspjeh”.

Bilandić mentorstvo shvaća ozbiljno te se poziva na velike vođe u svom životu koje su utjecale na njega u razvoju karijere. Na desetu godišnjicu smrti gradonačelnika Daleyja, Bilandićje rekao: “Rado bih stavio pod hipoteku sve što posjedujem kada bi moj sin imao priliku biti pod utjecajem i mentorstvom nekoga na ovom polju poput gradonačelnika Richarda J. Daleya”.

Bilandićev start u politici vezan je uz njegova osobito cijenjenog i najvećeg mentora, gradonačelnika Richarda Daleya, koji je bio gradonačelnik od 1955. do 1976. i na vrhu je liste najvećih čikaških čelnika.

“Daley je bio besprijekoran pregovarač, vrlo slatkorječiv i kadar okrenuti protivnike u sporu da pristanu učiniti ono što je mislio da je najbolje za Chicago… [bio je] beskompromisan borac”, napisao je Bob Wiedrich iz Chicago Tribunea.

I Richard Daley i Bilandić su odrasli u četvrti Bridgeport, a upravo u Bridgeportu, u 11. (izbornoj) jedinici grada Chicaga započeli su svoje utjecajne karijere. Bilandiću će uvijek biti draga Daleyjeva predanost, suosjećanje i osjećaj prema svojoj zajednici. Na sastancima bi ljudi govorili Daleyju: “Zašto gubite vrijeme u 11. jedinici? Znate da Hrvat tamo nikad ne bi mogao ići”.

Gradonačelnika Daleya više je brinulo što i kako bi Bilandić mogao doprinijeti Chicagu. Nakon godina rada s Bilandićem, gradonačelnik Daley je rekao: “Mike Bilandić je dobar čovjek i javni dužnosnik velikog poštenja i integriteta. Svi možemo biti zahvalni na predanom služenju koje je pružio stanovnicima Chicaga”.

Godine 1969. Bilandić je osvojio vijećničko mjesto u 11. izbornoj jedinici. Godine 1976. gradonačelnik Daley je iznenada preminuo. Bilandić je preuzeo službu vršitelja dužnosti gradonačelnika. Tijekom svojih prvih sto dana kao vršitelj dužnosti gradonačelnika brzo je uvjerio radnike groblja da se vrate na svoja radna mjesta, spriječio gubitak sezone Lyric Opera zbog nesuglasica s orkestrom te radio iza kulisa kako bi umirio napetosti koje su prijetile štrajkom učitelja u javnim školama u Chicagu.

Šest mjeseci kasnije, Bilandić je pobijedio na općim izborima i postao prvi hrvatsko-američki gradonačelnik Chicaga. Osvojio je preko 77 posto glasova. Koristeći moć i prestiž ureda koji mu je ostavio gradonačelnik Daley, bacio se u rješavanje radnih sporova, najavljivao je nove građevinske projekte, putovao u sve četvrti u Chicagu, upoznavao ljude, sklapao prijateljstva, tako da je vremenom ime Bilandić postalo poznato u Chicagu.

Kao gradonačelnik, Bilandić je nastojao slijediti Daleyjev popularan i uspješan liderski stil, ali je i svojom odlučnošću i inteligencijom pridonio rastu grada. Robert Davis iz Chicago Tribunea je napisao: “Gradonačelnik je obećao da će nastaviti Daleyevu tradiciju vodstva koja je Chicago učinila gradom”. Bilandić je potvrdio: “Naša je namjera održati Chicago kao grad dobrih četvrti – za sve ljude – bez obzira na nasljeđe, kulturu ili bilo koju drugu razliku. Svi smo Čikažani”.

Pedesetčetverogodišnji Bilandić učinio je inauguracijski presedan u Chicagu i položio prisegu na otvorenom Daily Center Plaza.

“Za glazbu su se pobrinuli Chicago Public Schools All City Chorus (zbor svih javnih škola grada Chicaga) i All City Band. Molitve je uputio preuzvišeni Alfred L. Abramowitz, pomoćni biskup Chicaga; biskup Louis Ford… i rabin Milton Kanter, predsjednik čikaškog odbora rabina”.

Jedno od Bilandićevih velikih postignuća kao gradonačelnika bilo je “uskrsavanje” aerodroma Midway, zračne luke u Chicagu. Preuređenjem kopnenog prijevoza do zračne luke i restrukturiranjem ugovora sa zračnim prijevoznicima, Bilandić je oživio jugozapadnu stranu Chicaga s tisućama novih radnih mjesta. Oživljavanje Midwaya doprinijelo je ekonomičnom zračnom prometu, a također je dalo prostora zračnoj luci O’Hare u Chicagu, koja je bila preplavljena prometom prigradskih letova. Nastavio je s obnovom ruta javnog prijevoza do O’Harea, što je dio od deset milijuna dolara uloženih u popravak ulica.

Bilandić se također zalagao za razvoj State Street Malla i njegovih trgovačkih centara u središtu grada koji su danas glavna mjesta u Chicagu. Godine 1979. Newsweek je izvijestio: “Središte [Chicaga] uživa u onome što bi moglo postati najveća korporativna ekspanzija u njegovoj povijesti… uključuje gotovo dva tuceta nebodera koji koštaju milijardu dolara… planiranih ili u izgradnji. Chicago je nazvan ‘Gradom koji radi’, a zavidni dvostruki A rejting njegovih komunalnih obveznica ostaje stabilan”.

“Ono što nam se sviđa je da se možete pouzdati u Chicago”, rekao je jedan lokalni poduzetnik. Philip Klutznick iz Urban Investment and Development Company dodao je: “Nastavak napretka našega grada ovisi o snažnom vodstvu Mikea Bilandića kojega je donio uredu gradonačelnika”. O hrvatskom gradonačelniku, Bob Wiedrich piše: “Doduše, Bilandić se ne zanosi… Dapače, miran je i očito vlada sobom, lukavi Hrvat, ako hoćete, koji promišlja o stvarima”.

Godine 1984. Bilandić je izabran u 1. okružni žalbeni sud, gdje je služio do izbora u Vrhovni sud Illinoisa 1990. Postao je glavni sudac Vrhovnog suda Illinoisa 1. siječnja 1994., nastavljajući služiti.

Prije mnogo godina, dok se Michael Bilandić bavio odvjetništvom i putovao po zemlji, ljudi bi ga pitali odakle dolazi. Kada bi odgovorio: “Bridgeport”, rekli bi: “Nisam znao da ste iz Connecticuta”. Ironija je u tome što se čikaška četvrt Bridgeport odmah poistovjećivala s gradom Chicagom, domom sinova čikaških političara, uključujući pokojnoga gradonačelnika Richarda M. Daleya i drugih poput glavnog suca Michaela Bilandića.

Bilandić se rado sjećao kako je pohađao nastavu hrvatskog jezika za vrijeme redovnih školskih sati u školi St. Jerome u Bridgeportu. Nastavu hrvatskog jezika pohađala su i druga djeca iz 11. gradskog odjela, uključujući djecu irskih i talijanskih imigranata. Doma je s roditeljima govorio hrvatski, a šest mjeseci djetinjstva proveo je na otoku Braču u Hrvatskoj, učeći po školskim udžbenicima iz St. Jeromea na putovanju sa svoja dva brata, sestrom i voljenom majkom.

Tijekom godina djeca ove uspješne hrvatske katoličke župe uživo su gledala blistave umove i lica Bridgeporta koja su obilježila povijest Chicaga. Godine 1931. u razredu Mikea Bilandića bilo je 55 djece koja su primila Prvu svetu pričest. Iste godine krizmalo se gotovo 200 djece.

Nikada ne zanemarujući važnost solidnog i sveobuhvatnog obrazovanja, Bilandić je govorio o prijateljstvima stečenim u De LaSalle High School. Dan Ryan, Marty Connelli i John Walter Clark pohađali su De LaSalle, i svi su uvelike doprinijeli Chicagu.

Mike Bilandić govorio je da je odgojen u domu s nevjerojatnom ljubavlju i brigom. Roditelji su mu došli u Sjedinjene Američke Države iz Hrvatske početkom 1900-ih. Njegova majka Dinka Lebedina (u Americi joj je ime promijenjeno u Mimi) potječe iz sela Bobovišće na otoku Braču, Hrvatska. Otac Mate Bilandžić doselio je iz Dicma, sela u blizini Sinja, Hrvatska. Imali su četvero djece, Ivku Eleonore (1922.), Michaela (1923.), Stephena (1925.) i Nicka (1927.). Obiteljsko prezime promijenjeno je u Bilandić.

Održavanje kontakta s njegovim korijenima doprinijelo je snažnom osjećaju identiteta Mikea Bilandića. Svoje hrvatske obiteljske korijene oduvijek je želio podijeliti i sa suprugom Heather i sa sinom Michaelom Morganom.

“Želio sam da moj sin doživi isto što sam ja doživio”, znao je reći Bilandić.

Michael i Heather vjenčali su se 15. srpnja 1978. u katedrali Presvetog imena Isusova u Chicagu, dok je on još bio gradonačelnik. Obitelj Bilandić posjetila je stari dom njegovih baka i djedova, a sljedeće godine odvažila se putovati u Wales kako bi posjetila Heatherinu obitelj i rodbinu.

“Preci Morgana uključuju kapetana Henryja Morgana – gusara povezanog s rumom – čija je dobra strana uključivala pomoć u spašavanju Engleske preuzimanjem brodova španjolske Armade i služenjem dva mandata kao guvernera Jamajke”, brzo je primijetio Bilandić.

Iako nikada ne bi odbacio moćnu vrijednost edukacije o vodstvu i radu sa zajednicom, Bilandić je uvijek tražio nove izazove i svako iskustvo koristio kao temelj za daljnji uspjeh. Jedan od njegovih posljednjih pothvata uključio je njegovu strast za umjetnošću. Zidovi ureda suca Bilandića bili su ukrašeni slikama s ugljenom i lijepim fotografijama.

Otkako ga je supruga Heather upisala na satove umjetnosti u Evanston Arts Centru, Bilandić je dobio smjernice od poznatih umjetnika i fotografa, uključujući i svoju suprugu Heather, koja je i sama talentirana umjetnica u uljanim bojama.

Fotograf Dell Herman rekao je: “Ljudi su iznenađeni koliko je dobar”. Njegovi motivi kreću se od stogodišnjeg stabla ispred njegove kuće do fotografija plaže North Avenue. Ostale omiljene fotografije uključuju sliku njegove supruge Heather, u sporednoj ulici Gold Coasta.

Svoju ljubav prema fotografiji odnio je i u Hrvatsku, gdje je snimio omiljenu fotografiju ribara kraj broda u Makarskoj, primorskom gradu koji Bilandić naziva “Palmom Hrvatske”. Godine 1998. koristi je sliku doma svojih baka i djedova kao božićnu čestitka za obitelj i prijatelje. Sudac Bilandić se i sâm pojavljuje na nekoliko fotografija. Između ostalog pozira s predsjednikom Jimmyjem Carterom, senatorom Adlaijem Stevensonom, gradonačelnikom Richardom Daleyjem, Georgeom Dunneom, Edom Vrydolyakom te mnogim drugim nacionalnim i lokalnim političarima.

Student umjetnosti u Tree Studios, sudac Vrhovnog suda Illinoisa Michael Bilandić našali se da kad je počeo, “nije bio najgori u svom razredu”. Bilandić je također učio u radionicama na Institutu za umjetnost u Chicagu te je imao izložbe fotografija u Richard J. Daley Center i Tavern Club.

Prepoznat kao dugogodišnji prijatelj, mentor i uzor mnogim hrvatskim Amerikancima, glavni sudac Bilandić hrabrio je one koji počinju, bez obzira na pothvat ili zadatak koji pokušaju, unatoč svoj neizvjesnosti i sudbini. On citira starog gradonačelnika Daleyja: “Kad Bog zatvori vrata, on otvori prozor”.

Maria Ljubić, Hrvatski katolički kalendar 2000.
prijevod: fra Dragan Bolčić

Ključne riječi #Hrvati političari u Americi #Hrvati u Chicagu #Michael A. Bilandić