Božidar Fedor Mažuranić
FOTO: fedor-mazuranic.com
Danas ću vas upoznati s jednim članom slavne hrvatske obitelji Mažuranić. Banov nećak i krsno kumče Ivane Brlić-Mažuranić bio je Božidar Fedor Mažuranić – časnik hrvatske ratne mornarice, pisac, ilustrator, čovjek svestrana znanja, a povrh svega dobar čovjek i domoljub.
Josip Kašman rođen je u Malom Lošinju 14. srpnja 1850. godine. Studirao je pravo u Padovi, a pjevačku karijeru započeo je u Zagrebu 1869. Usavršavao je pjevanje kod slavnoga hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca. Podulje vremena imao je vodeću ulogu u Zajčevoj operi Mislav, bio je na pozornici hrvatske opere od samog početka (2. listopada, […]
Fedor (krsno ime Božidar) rođen je 1920. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Karlovcu i Zagrebu. Godine 1937. stupio je u Pomorsku vojnu akademiju u Dubrovniku i 1940. promaknut je u prvi časnički čin, a 1941. prijavio se u hrvatsku ratnu mornaricu.
Sa svojim bratom Josipom Franjom bio je pripadnik Hrvatske pomorske legije koja je sudjelovala u borbama na Crnom moru protiv sovjetskih komunističkih snaga. Među raznim dužnostima, bio je i zapovjednik jedinice Hrvatske flotile lovaca podmornica, a 1944. sudjelovao je u tajnom osiguranju slobodnog prolaza brodova sa židovskim izbjeglicama iz Rumunjske u Tursku. Kao poručnik fregate dočekao je kraj rata u Trstu i sa suprugom Irenom te mnogim drugim Hrvatima, završio 1945. u izbjegličkim logorima u Italiji pa je zatim (1947.) dospio u Argentinu.
Mažuranić je bio jedan od djelatnijih domoljuba među Hrvatima u Argentini, posebice na kulturnom polju. Vodio je i uređivao časopis Hrvatska mladež, a kako je bio poliglot, to je radio na četiri jezika. Objavio je knjigu “Hrvati i more” i napisao još neobjavljeno djelo “Argentina, životni put jedne zemlje novoga svijeta”. Njegova obitelj i on bili su veoma djelatni tijekom Domovinskog rata, posebice u pisanju raznih priloga na stranim jezicima, tumačeći prava Hrvata na samoobranu i samostalnu državu.
Biti istraživač nepoznatog (nama) svijeta može se biti iz različitih razloga: bogatstvo, znanost, znatiželja, avanturizam… Čovjek o kojem ću s vama podijeliti nekoliko riječi nije pošao u „Novi svijet“, kamo su mnogi Hrvati (i drugi) tada išli, nego u Afriku. Vjerojatno mu je ona bila čarobnija i pustolovnija nego američki rudnici ili gradovi puni dima […]
Godine 1998. došao je trenutak koji je desetljećima željno čekao: vratio se za stalno u domovinu, zajedno sa suprugom i sinom Teodorom Darkom, inženjerom elektrotehnike i posljednjim muškim potomkom obitelji Mažuranić. I nakon povratka u Zagreb, Fedor Mažuranić nastavi je raditi na kulturnom polju. Među ostalim, napisao je podosta članaka u časopisu Matica i bio recenzent za španjolski jezik Hrvatskog iseljeničkog zbornika, što objavljuje Hrvatska matica iseljenika. Preminuo je 2010. u Zagrebu u 90. godini života i pokopan je u grobnici obitelji Mažuranić, a svoju ljubav i revnost za Hrvatsku prenio je i na sina Darka.