Crno zlato počelo je teći Teksasom zahvaljujući Splićaninu

Nije to bilo tako davno kada kod nas nije bilo benzinskih crpki. Nisu bile potrebne! Tko je imao osobni automobil?! Putovalo se autobusima i vlakom, a ponajviše pješačilo. Nije to bilo ni loše, bili smo čiliji i zdraviji. Danas bismo poludjeli bez automobila! Ali samohodni strojevi ne mogu bez dobre „zobi”, bez skupe hrane; bez goriva koje poskupljuje, čini se, svakim danom.

Moderni svijet postao je ovisnik o benzinu, dizelu, nafti, lož-ulju, petroleju; bez derivata sirove nafte koja se na milijune bačava (barela) svakim danom crpi iz zemlje.

Osim što nam ono treba za pogon motora, od tog zamazanog crnila danas se proizvodi na stotine stvari u industriji i svakodnevnom životu; od odjeće, obuće, plastike, tepiha do raznih krema i lijekova.

Čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u omasovljenju crpljenja sirove nafte iz utrobe ovog našeg planeta bio je Antun Franjo Lučić, Hrvat iz Splita. Nije to bila mala stvar kada je, unatoč procjeni svih stručnjaka, njegovom zaslugom 10. siječnja 1901. u mjestu Spindletop Hill, u državi Teksas, iz dubine od 370 metara nafta šiknula 60 metara u vis. Ta crna tekućina, koja postade „crno zlato“ tekla je devet dana bez prestanka, dok nisu to čudno vrelo stavili „pod kontrolu“ Lučićevim izumom, nazvanim Lucas Gusher (gusher – naftni izvor iz koga sirova nafta izlazi bez crpki).

Antun F. Lučić rođen je 9. rujna 1855. godine. Otac mu Stipe bio je brodograditelj i brodovlasnik. Nakon završene srednje škole Antun odlazi na studij u Graz i tamo postiže diplomu mehaničkog inženjera. Usput, bilo je to vrijeme kada je i Nikola Tesla pohađao istu školu.

Nakon Graza Antun je otišao u Austrijsku mornaricu u Puli i Rijeci te postao časnik. Ali njegov životni put došao je do skretnice i doveo ga u Ameriku. Naime, godine 1879. Lučić je posjetio strica u državi Michigan, ali se taj posjet pretvorio u stalni boravak. Promijenio je ime u Anthony Francis Lucas, postao američki državljanin, oženio se, dobio sina Anthonyja i 1887. preselio s obitelji u Washington.

Budući da je školovan i sposoban, za njega je bilo posla u raznim tvrtkama, posebice onim koji su se bavile rudarstvom. Njega je zanimalo kako doći do raznovrsnog blaga Božjeg koje leži u zemlji. Zbog takvih istraživanja radio je za druge, a i sam je poduzimao razna istraživanja.

Godine 1899. Antun je procijenio da se u zemlji oko Spindletop Hilla, istočno od grada Houstona, nalazi velika količina sirove nafte. Drugi inženjeri tvrdili su da je to tlapnja. Lučić je bio uporan i bušenje je počelo krajem 1900. Premda nije sve išlo glatko, 10. siječnja 1901., uz euforično slavlje, otpočela je teći sirova nafta prvi put u povijesti u tako velikim količinama. Kažu da je tih dana došlo oko 50 tisuća ljudi diviti se tom čudu.

Zahvaljujući našem Anti, „crno zlato“ počelo je teći i teče sve jače i brže do danas, a svakim danom treba ga više i više. Ne zaboravimo, dok je Lučić omogućio veliku proizvodnju sirove nafte u isto vrijeme počinje i proizvodnja automobila. Te dvije industrije i danas su u „bratskom“ zagrljaju.

U poznijim godinama Lučić je otvorio svoj ured u Washingtonu. Kao iskusan inženjer savjetovao je mnoge tvrtke u Americi i u raznim drugim državama gdje se crpila sirova nafta.

Nakon jačeg srčanog napada Antun je preminuo u Washingtonu 2. rujna 1921. Pokopan je na groblju Rock Creek.

Njemu u čast podignut je 15 metara visok granitni spomenik u Spindletopu na kojem među ostalim piše: „Njegovo otkriće revolucioniralo je industriju i promet. Ono je izmijenilo ljudski način života u cijelom svijetu”.

Od 1936. u Americi se svake godine dodjeljuje „Anthony F. Lucas zlatna medalja“ za najbolje znanstvene doprinose u naftnoj industriji. Također, jedna osnovna škola u Beamontu i ulica u istom gradu nose ime Hrvata Antuna Franje Lučića, to jest Anthony F. Lucas.

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Anton Franjo Lučić #nafta u Teksasu