Dužijanca u Tavankutu: Tradicija, baština i običaji bačkih Hrvata ne mogu se razumjeti bez katoličke vjere

Ovogodišnja tavankutska Dužijanca proslavljena je u nedjelju svečanom misom zahvalnicom u crkvi Presvetog Srca Isusova u Donjem Tavankutu. Ta je misa ujedno bila i oproštajna za dosadašnjeg župnika u Tavankutu preč. Franju Ivankovića, koji je dekretom subotičkog biskupa Slavka Večerina imenovan župnikom u Žedniku.

Svećeničko zajedništvo za oltarom činili su, osim župnika domaćina, prošlogodišnji tavankutski mladomisnik Tomislav Vojnić Mijatov te arhiprezbiter katedralnog arhiprezbiterata i predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, mons. dr. Andrija Anišić. Nositelji Dužijance, stoljetne tradicije zahvale za obavljene žetvene radove Hrvata na sjeveru Bačke, bili su veliki i mali bandaški par Nikola Skenderović i Matea Milojević te Josip Mamužić i Lucija Vukmanov Šimokov, piše IKA.

Svečanom misom Dužijance završili su Tavankutski dani kulture 2021., u sklopu kojih su večer prije predstavljeni ovogodišnji bandaš i bandašica, održan program zatvaranja XXXVI. saziva prve kolonije naive u tehnici slame, te program završetka X. seminara bunjevačkog stvaralaštva.

Tavankutski sin vlč. Tomislav Vojnić Mijatov u propovijedi je podsjetio da je već u Starom zavjetu pobožan Židov zahvalno donio košaru prvih plodova u hram i „duboko se pred Bogom poklonio“. To je bilo razumljivo jer dovoljna je bila suša, najezda skakavaca, poplava – i gladovalo se. Zato su bili duboko zahvalni za svaki plod zemlje.

Evanđelje ove nedjelje svjedoči nam o potrebi čovjeka da zastane i odmori se od napornog rada. Nakon putovanja i naviještanja Evanđelja drugima, apostoli se okupljaju oko Isusa koji ih poziva u osamu, da odmore. Vidi da su umorni i iscrpljeni te ih poziva ne samo da odmore nego i da se nahrane.

“Zato, ne dajmo se zavesti radoholičarima, onim vječito tjeskobnim, užurbanima ljudima, kojima nikada dosta zemlje i dovoljno dana u godini, pri čemu zaboravljaju na Božji poziv da se povuku u osamu, u svoje obitelji, Božji dom, crkvu i otpočinu malo od napornog rada. Možemo jesti zemaljski kruh za obiteljskim stolom, ali tko ne blaguje euharistijski kruh, tko nije u zajednici oltara, nema dioništva u Božjem kruhu”, naveo je propovjednik riječi sv. Ignacija Antiohijskog.

Istaknuo je da se cjelokupna tradicija, baština i običaji bačkih Hrvata – Bunjevaca ne mogu ni razumjeti ni objasniti bez katoličke vjere!

„Vjera, ljubav i domovina jesu za nas stupovi na kojem se oslanja sav naš vjerski i nacionalni identitet. Prvo i najvažnije jest vjera i pouzdanje u Boga, koji nas je obdario rodnom zemljom, vrijednim i poštenim ratarskim rukama koje nastavljaju djelo stvaranja novoga kruha za život svijeta. Zatim ljubav prema narodnoj bunjevačkoj nošnji, milozvučnoj tamburi, folkloru i zajedništvu bez kojega bismo bili kulturno i društveno siromašni. I ljubav prema svojoj domovini Bačkoj, u kojoj smo više od tri stoljeća vjerni Bogu i Crkvi, pritom ne zaboravljajući na vlastite hercegovačke korijene koji su puno dublji od pšeničnog. Na ovoj smo bačkoj ravnici stasali. Radom naših starih njive su rodile. Njihovim je križem učvršćena vjera naša. Sačuvali smo istu vjeru, istu ljubav, isti ponos. Djevojke i mladići bili su prije jednog stoljeća ponosni i dostojni čuvari, graditelji i svjedoci Dužijance i onoga što su nam naši preci namrli. Zato mladosti, i dalje čuvajte svoje korijene, tradiciju i vjeru, istinski Bogu zahvaljujte, kruh cijenite, božanskim se hranite kruhom. Budite graditelji drukčijeg svijeta, koji je utemeljen na vjeri, na istini, na pravdi, na solidarnosti, na ljubavi”.

Krunu od slame koja simbolizira 75 godina postojanja i rada HKPD „Matija Gubec“ izradila je Jozefa Skenderović, a na oltar su je prinijeli mladi u bunjevačkoj nošnji. Pjevanje na misi predvodio je crkveni zbor uz orguljsku pratnju kantorice Elizabete Balažević.

Uime župe dosadašnjem župniku je zahvalila Bernadica Vojnić Mijatov, a uime Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec“ predsjednik Društva Ladislav Suknović.

Poslije zahvale Franje Ivankovića za 23 godine u Tavankutu otpjevana je hrvatska himna. Na kraju mise župnik je podijelio svečani blagoslov. Slavlje je završeno u večernjim satima „bandašicinim kolom“ u dvorištu župe.

Prva Dužijanca u Tavankutu održana je 1928. godine i s prekidima se održavala do 1966. Veliki prekid nastaje do 1987. kada je obnovljeno slavljenje Dužijance, a od tada nije održana samo prošle godine zbog pandemije koronavirusa.

Ključne riječi #bački Hrvati #Dužijanca u Tavankutu #Franjo Ivanković