Novi svećenik među Hrvatima u Los Angelesu: Puno je bilo razloga za ne ići u Ameriku

Sv. Antun Padovanski prati don Ivana Jordana od početka njegova svećeničkog djelovanja – župe u Dragama do župe sv. Ante u Los Angelesu. Ističe da ga je Isusu doveo njegov djed i da je još od djetinjstva bio predodređen da bude svećenik, a on se otvorena srca predao Bogu o čemu svjedoči njegovo mladomisničko geslo: „Evo me, mene pošalji!”

Kao pastira u duhovnom smislu krasi ga nastojanje da ljudima navijesti besplatnost Božje ljubavi, a posebno mu je draga ‘molitva srca’.

“Ako damo Bogu, ne manjka ni siromasima”, istaknuo je don Ivan Jordan za HKM, novi župnik župe sv. Ante u Los Angelesu…

U Ameriku je otišao iz župe sv. Stošije u Biogradu na Moru u kojoj su, nakon potresa na Banovini, privremeno utočište pronašle stradale obitelji, a župa je kroz akciju materijalne pomoći pokazala svoje veliko srce.

„Isusu me doveo moj did”

Don Ivan priznaje da u njegovoj rodnoj župi Ljubač od pamtivijeka nije bilo mlade mise, a da je on sam od djetinjstva bio predodređen da bude svećenik…

„Posljednji svećenik koji je bio rodom Ljupčanac je pokojni don Nikica Dušević. On je kao bogoslov pobjegao u Italiju, pa zatim u Australiju. Za svećenika Zadarske nadbiskupije bio je zaređen 1964. godine u Adelaideu, gdje je pred Hrvatima imao svoju mladu misu. Moja mlada misa bila je prva mlada misa u Ljupču. Na mojoj mladoj misi stajala su dva kaleža – don Nikicin i moj, a oba je poklonila ista osoba; don Nikicina nevista – Lucija Dušević. Onda sam na misi rekao da ne čekamo dugo do trećega kaleža”, dodao je ovaj mladi svećenik.

Don Ivan za susret s Kristom zahvaljuje svome djedu…

„Isusu me doveo moj pokojni did Grgo, koji bi uzeo nas dicu iz kuće za ruku i poveo u crkvu. On bi sio na svoje misto u prvome banku (klupi), a mi bi dica sidili na škalama od oltara. Među prvim uspomenama mi je bratova prva pričest koja je bila 1996. i tada sam sidija na škali od otara i gleda kako ga pokojni župnik don Ante Erstić pričešćuje. To mi je bila fascinantna stvar. Sjećam se da se tada pjevalo ‘O ljubavi tvojoj Gospodine, pjevat ću dovijeka’. Nekoliko godina iza toga kada sam imao pet-šest godina moj brat Marin mi je rekao da je ostala još jedna haljinica za ministrante i da se obuče, a župnik je pozvao da djeca dolaze na listopadske pobožnosti. Imao sam jednu potrganu biciklu na kojoj sam kroz listopad dolazio. Kada su završile listopadske pobožnosti, župnik mi je rekao da ne odustanem i da dolazim svaki dan, da ima tko ministrirati. Nalazio bi mi kratka čitanja pa sam počeo čitati možda u prvom-drugom razredu osnovne škole”, prisjeća se naš sugovornik, piše HKM.

Kroz to vrijeme zvanje je raslo…

„Moje zvanje se jednostavno razvijalo u tom katehetskom obiteljskom okruženju i u liturgijskom okruženju župne crkve u Ljupču i župnika koji je volio liturgiju. Tako je i mene to poticalo svaki dan iznova. U sjećanju mi je i kada je moj brat kao dječarac napravio neki problem u selu i sada je jedna baba rekla za njega da je pravi vragonja i da ‘uvik divlja nešto, a njegov brat Ivan je dobar i on će bit’ pop’. Tada sam imao dvi-tri godine. Uvijek sam bio predodređen da budem svećenik. Načelno, moj did je uvik govorio: ‘Da san i zubara, da san i doktora, da san arhitekta i ovo i ono, pa mogu dati i jednoga popa, pa ti budi pop’. Did je bio oduševljen kada su me ćaća i mater vodili u sjemenište”, prisjetio se don Ivan.

Djelujući dvije godine kao župnik u župama Presvetog Trojstva na otoku Vrgadi i sv. Ante Padovanskog u Dragama, te zatim godinu dana kao župni upravitelj sv. Stošije u Biogradu na Moru, don Ivan je ostavio trag kroz materijalni i duhovni rad…

„Sveti Pavao kaže kako je Isus Krist ‘kairos’ odnosno milosni trenutak. Imam osjećaj da je taj ‘kairos’ proletio pored mene kada sam došao u Drage, i da se sve bilo poklopilo oko uređenja crkve. Poklopili su se ljudi koji su imali volje da naprave nešto bolje za sebe, došla je moja ideja da damo Gospodinu malo više na čast Bogu i sv. Anti kome je župa posvećena, i započeli smo s uređenjem oltarnog prostora. Tu sam župu posjetio i kao sjemeništarac kada je naš nadbiskup Želimir Puljić dolazio u Zadarsku nadbiskupiju. Tada je to bila prva župa koju je on posjetio. I tada sam kao sjemeništarac gledao oltar i razmišljao što bi se tu dalo urediti. Božja milost je htjela da me nadbiskup pošalje u Drage i sve je bilo završeno 7. lipnja 2019. kada je župa Drage slavila 40 godina svoga postojanja. Pomagao nam je dobrovoljno jedan biskup iz Italije, naši iseljenici ali i župljani tako da smo uspjeli nabaviti oltar i dva nova zvona za župnu crkvu. A, Božja milost je htjela da svetište sv. Ante u Padovi pokloni jedan komadić moći koje su postavljene u moćnik u obliku ruke u oltarnu menzu”, napomenuo je don Ivan.

„To smo što jesmo pred Bogom”

Prisjećajući se svoga puta formacije don Ivan je istaknuo da nije bilo dana a da nije preispitivao svoju odluku za svećeništvom. Sada kada se reflektira na to vrijeme problem vidi u tome što je u bogosloviju ušao s viteškim idealima…

„Mislio sam da ću biti poput bombe, da ću sve porješavati. Ali to ne ide tako. Jeste što jeste, i imam to što imam. Sv. Ivan Maria Vianney rekao je jednu genijalnu rečenicu: ‘To smo što jesmo pred Bogom i ništa više’. Ova rečenica spašava ljudske duše ako je prihvate u svoj život. Gospodin je toliko milosrdan da razdaje talente i priljeva Duha Božjega i preko mene ovakva kakav jesam. Uvijek je stvar koliko ću dopustiti Bogu da djeluje preko mene. Majka Terezija je rekla da je ona pisaljka u Božjim rukama. A tko u životu nema kriza? Svako malo udari neka sitna, neka malo jača. Svatko ima svojih kušnji i traži se. I Majka Terezija se borila s ogromnim problemima u svome životu. Toliko svetaca je prolazilo ogromne krize u životu. Ali, ako su ih oni mogli prebroditi mogu i ja. Treba se radovati, jer je na kraju krajeva Isus uskrsnuo. To je izvor i vrhunac i sve u čemu kršćanin može uživati”, naglasio je.

Odlazak u Ameriku pod zaštitom sv. Ante

Don Ivana prati sv. Ante od početka svećeničkog djelovanja. Prva župa u kojoj je služio bila je ona sv. Ante u Dragama, a sada dekretom zadarskog nadbiskup Želimira Puljića vodi župu sv. Ante u Los Angelesu koja okuplja zajednicu od oko 2500 Hrvata.

„Puno je bilo razloga za ne ići u Ameriku. Ali, nekoliko dana nakon što mi je nadbiskup rekao da bi mogao ići u Los Angeles, bili su prosvjedi u kojima su u San Franciscu aktivisti stavili omču oko vrata sv. Junipera Serre, apostola Kalifornije, i srušili su kip. Tada sam rekao da idem u Ameriku. Sumnjam da će sve to biti tako viteški kako sam odlučio, ali sv. Ante me prati. Mandat je na pet godina. Otac nadbiskup me šalje na misijsko djelovanje u zajednicu Hrvata”, dodao je naš sugovornik.

Poput znamenitog svećenika don Janka Segarića Johna koji je uvelike izgradio zajednicu, don Ivan će biti župnik, kako ističe, među svojima.

„Zajednicu čine osobe iz Hercegovine i iz sjeverne Dalmacije. Doslovno idem među svoje. Ima dosta mojih susjeda iz Ljupča, Privlačanaca, Ninjana, poznajem sinove tih ljudi koji su dolazili tijekom ljeta u Hrvatsku. Nije baš da idem skroz u nepoznato, ali s jedne strane idem u avanturu. Na kraju bit će onako kako Bog hoće”, zaključio je don Ivan Jordan.

Ključne riječi #don Ivan Jordan #Hrvati u Los Angelesu #župa u Dragama