Neka mu Gospodin bude nagrada
FOTO: Hrvatski kalendar 2001.
Dok je cijela Crkva slavila blagdan Kristova Uskrsnuća 23. travnja 2000., lagano se gasio zemaljski život našega fra Hrvoslava u franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškog.
Znam da uvijek treba ićiZnam da ima bezbroj mjestaPostoji bar jedna cestaDo svih mjesta, ljudi svih. Znam da negdje ima stazaJedna staza, možda malaKoja bi nas povest’ znalaDo svih ljudi, srca svih. Sve bih, sve bih, sve bih pute pregazioDo svih mjesta stić’ bih htioSvima bih rekao drage riječi:Prijatelj svakom sam mio. Znam da ima […]
Po završetku uskrsnih obreda braća su mu došla čestitati blagdan. Okupljeni oko njegova kreveta zapjevali su uskrsnu pjesmu. Na trenutak je otvorio oči da im zahvali. Bio je to ujedno i pogled kojim se pozdravio s njima i ovim svijetom.
Te iste večeri u 22,30 sati preselio se u onu stvarnost koju nam je Krist svojom smrću i uskrsnućem pripravio. Gospodin je pozvao fra Hrvoslava k sebi u 76. godini života, 27. redovništva i 27. godini svećeništva.
Sahranjen je na uskrsni ponedjeljak na Humcu u novoj franjevačkoj grobnici. Sv. misu i sprovodne obrede vodio je provincijal fra Tomislav Pervan uz koncelebraciju braće franjevaca. Od pokojnog Hrvoslava oprostio se toplim riječima gvardijan humačkog samostana fra Iko Skoko. Na ispraćaju, pored fratara, bio je lijep broj časnih sestara te fra Hrvoslavovih i fratarskih prijatelja.
Kristijan Lončarevi-Ban, koji u redovništvu uzima ime fra Hrvoslav Ban, rodio se 13. kolovoza 1924. godine u obitelji Davida Lončarevića Bana i Ane Milene rođene Tonković. U to vrijeme obitelj je živjela u mjestu Stobi u Makedoniji zbog očeve službe. Kada je Kristijanu bilo osam mjeseci, preselili su se u Zagreb. U tom gradu, koji je Kristijan neizmjerno volio, završio je osnovnu školu, gimnaziju, hrvatsku književnost, te nakon Drugog svjetskog rata povijest umjetnosti i arheologiju.
Bio je suradnik brojnih vjerskih listova u Hrvatskoj. Zbog njegova nacionalnog i vjerskog rada dvaput su ga komunističke vlasti utamničile.
Odlučivši se za studij teologije, odlazi u Rim. Tijekom tog studija, kroz četiri godine uređivao je povijesnu rubriku hrvatskog programa Radio Vatikana. Nakon pada “Hrvatskog proljeća”, Kristijan dolazi u Sjedinjene Američke Države (27. lipnja 1972). Odmah po dolasku u SAD postaje članom Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji. Zaređen je za svećenika 4. studenoga 1973. u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Zaredio gaje njegov dugogodišnji prijatelj, hrvatski kardinal Franjo Šeper.
Fra Dominik Mandić rodio se 2. prosinca 1889. u selu Lise kraj Širokog Brijega. Krsno mu je ime bilo Andrija. Osnovnu državnu školu pohađao je na Širokom Brijegu, a nakon toga završio je pet razreda gimnazije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom mjestu. Franjevački habit obukao je na Humcu 19. kolovoza 1906. Posljednja tri razreda […]
Godinu dana ostaje raditi u New Yorku. U to vrijeme župa u New Yorku počinje župni Radio program kojemu je fra Hrvoslav prvi urednik. Jednako tako zaživljava Hrvatska škola u kojoj je vrlo aktivan. S velikom strpljivošću i marom nastojao je u mladima pobuditi ljubav prema domovini Hrvatskoj i njenoj uljudbi. To je nastavio činiti na svim mjestima gdje je službovao s velikom ljubavi i ustrajnosti.
Već sljedeće godine fra Hrvoslav je premješten u Chicago gdje radi u uredništvu tjednika Danica, a uskoro postaje i urednik. U vrijeme svoga boravka u Chicagu uređivao je i mjesečnik Hrvatski Glasnik, te godišnjak Hrvatski kalendar.
Službu u New York fra Hrvoslav ponovno obavlja od 1979. do 1981. godine kao župni pomoćnik. Istu je službu vršio u hrvatskoj župi Sv. Ante u Sharonu u Pennsylvaniji od 1981. do 1982. Nakon toga dodijeljena mu je služba župnog pomoćnika u župi Sv. Jeronima u Chicagu koju obavlja sve do svog odlaska u domovinu 1992. godine. Kroz sve to vrijeme, uz službu župnog pomoćnika bio je i urednik Hrvatskog glasnika.
Fra Hrvoslav je bio plodan pisac. Prije odlaska iz domovine objavio je lijep broj povijesnih romana i pripovijesti: Bijeli plašt, Slika čistilišta, Ulica tužeg anđela, Bojište vječnog krijesa, Katarinski trg, Novoveški dječak, Pod vješalima slave, Oklopnik, Zamka na jurjevskom groblju, Posada, Kuga pod Kamenitim vratima, Dvoboj na Markovu Trgu, Vitezovi sv. Marije, Ponos zlatnog zmaja, Opsada crkve u Bistrici, Neznanac u palači Zrinski, Tuđa jutra i naši sutoni.
Njegova književnička djelatnost nastavila se u vrijeme boravka u emigraciji. Pisao je drame koje je uvježbavao i s mladima ih predstavljao u župama u kojima je radio. Objavio je sljedeće romane i drame: Buntovnik na Manhattanu, Robovi zlatne magle, Hrvatski Parsifal, Posuđivači očiju, Bojište i Krijes, Kristov Kolporter, Susreti s Kristom, Krađa Marojina kipa, Svijetli nesporazumi… Pisao je također brojne eseje, radiodrame i recenzije knjiga.
Fra Ljubo Krasić, jedan od najuglednijih hrvatskih misionara i prosvjetnih djelatnika u dijaspori 20. stoljeća, zauvijek nas je napustio 21. lipnja 2020. na Humcu u 83. godini života. Svećenik, pisac i urednik Ljubo Krasić rođen je 18. ožujka 1938. u Čitluku, gdje je pohađao franjevačku gimnaziju u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu, […]
U svom opsežnom književnom radu fra Hrvoslav je trajno nastojao promicati vrijednosti koje je Krist donio u svijet; vrijednosti koje oplemenjuju čovjeka i čine ga osjetljivim za potrebe bližnjih. Neka mu Gospodin bude nagrada kroz svu vječnost.
Hrvatski kalendar 2001., fra Slavko Soldo
