On je bio čovjek obitelji, a njegova kći na najvišem državnom položaju što ga je itko hrvatskog podrijetla postigao u Americi

Među Hrvatima u emigraciji bilo je mnogo domoljubnih aktivista koje bi se moglo podijeliti prema područjima njihovih djelatnosti, počevši od politike i kulture sporta. Ali postoji i jedna dublja brazda koja je domoljube u svijetu razdvajala u dvije kategorije. Prvi su bili ustrajni, neumorni i davali su sve od sebe u svemu što su mogli i dokle su mogli. Nisu bili savršeni, ali su bili dosljedni. Na drugoj strani, neki bi postali djelatni i radišni, ali bi se nakon kraćega ili duljega vremena umorili i ohladili. Naravno, uvijek se našao izgovor za uzmak ili potpuno povlačenje s „bojnoga polja”. Jedan od onih koji pripada prvoj kategoriji, koji je trajno i neumorno radio na domoljubnom polju, posebice publicističkom, bio je čovjek o kojem je riječ u ovom prilogu.

Od Breze do Kalifornije

Petar Radielović rođen je 21. ožujka 1929. u Brezi, Bosna i Hercegovina, od oca Marka i majke Rozalije Rosić. Otac mu je bio željeznički zaposlenik u Alipašinu Mostu. Krstio ga je velečasni Antun Alaupović u crkvi Presvetoga Trojstva u Sarajevu. U obitelji je bilo osmero djece, četvorica braće i četiri sestre. Petrova oca Marka smrt je susrela kao bespomoćna starca u jednoj od sarajevskih višekatnica na udaru srpskih granata tijekom posljednjega rata.

Petrova obiteljska loza duboko je ukorijenjena u povijest Bosne. On potječe od stare srednjovjekovne fojničke plemićke obitelji Radielović. Njegova duboka ljubav prema zemlji svojih pradjedova bila je i odraz te povijesne svijesti na koju je bio tako ponosan.

Nakon osnovne škole u Sarajevu, Petar je pohađao poznatu isusovačku gimnaziju u Travniku. Travničke su mu godine ostale u živom sjećanju i često je pričao o svojim profesorima i kolegama. Veselilo ga je što je doživio obnovu travničke školske tradicije i nadao se da će Travnik i travnička gimnazija opet postići svoju staru slavu.

Nedaće Drugoga svjetskoga rata nisu ni Petra mimoišle. Kao 16-godišnjak našao se na putu prema Bleiburgu, a zatim na Križnom putu. Mlade su ga godine spasile od sigurne smrti. U poraću on ostaje u Zagrebu i upisuje studij medicine. Ali, komunistima nepodoban, kao i mnogi drugi Hrvati, morao je prekinuti studije i pobjegao je (1954.) u Austriju. Iz Austrije je otišao u Njemačku i ondje radio u okviru američke vojske, kao i brojni drugi emigranti iz zemalja koje su bile pod komunističkim totalitarizmom. Zapalo ga je raditi s Poljacima i uspio je lijepo naučiti, uz njemački, i poljski jezik. Za vrijeme boravka u Njemačkoj, Petar je upoznao u Heidelbergu i svoju buduću suprugu, Brigittu Heinrich, koja ga je vjerno pratila i kao anđeo čuvala tijekom 48 godina zajedničkoga života. Oženili su se 1957., godinu dana poslije Petrova dolaska u Ameriku.

Prvo mjesto boravka ove nove obitelji bilo je Milwaukee, Wisconsin. Petra je „čekao“ posao u metalnoj industriji, kao i tolike druge emigrante tog vremena. Ali on je uz to počeo studirati primijenjenu umjetnost i, naravno, odmah se uključio u društveni život i rad Hrvata u Milwaukeeju. S mnogima je od njih ostao u prijateljstvu cijeloga života.

Godine 1961. obitelj Radielović seli se u Kaliforniju, gdje Petar radi neko vrijeme na umjetničkim potrebama tržne tvrtke Preble. Pet godina nakon toga (1966.), Petar je otvorio svoju tiskaru, Graph-o-lith Printing, i u njoj radio sve do mirovine.

Obitelj, hrvatska zajednica i promidžba

Petar Radielović nije nikomu bio zagonetka; uvijek otvoren i principijelan – u karakteru „uspravan ko svijeća“. Njegova ljestvica vrjednota bila je svima jasna: dobar suprug i otac, u vjeri postojan, Hrvat i domoljub. Nikomu se nije udvarao niti je komu laskao. Jednostavno, bio je pravi čovjek!

Za Petra je obitelj bila kutić raja. Gospođa Brigitta ne samo što je prihvatila njegov domoljubni rad nego je odlično naučila hrvatski jezik i običaje te mu bila u svemu pravi suradnik. Djeca su rasla u ozračju idealizma i rada na općem dobru. Oboje su odmalena naučili hrvatski jezik i zavoljeli zemlju i narod svojega oca. Nakon završenih studija, kći Mira ulazi u američki politički život i, među ostalim, postaje dugogodišnja savjetnica senatoru Doleu, a poslije čak i zamjenica ministra obrane Ramsfelda. To je, vjerujem, najviši državni položaj što ga je itko hrvatskoga podrijetla postigao u Americi. Sin Marko završio je fakultet, bio američki marinac, a proveo je i nekoliko godina u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Albaniji na karitativnim poslovima. Oženio se Hrvaticom iz Bosne, a posljednjih godina živi i radi u Washingtonu, DC.

Ponosan na srednjovjekovni grb roda Radielovića

Petrov „drugi dom” bila je hrvatska katolička župa u Los Angelesu i hrvatska zajednica Južne Kalifornije. Među ostalim, bio je jedan od utemeljitelja i dugogodišnji učitelj župne škole za hrvatski jezik i kulturu, godinama član crkvenoga zbora, vodio je tjedni hrvatski radijski program tijekom 15 godina i služio u odborima za mnoge djelatnosti.

Petrova tiskara bila je mnogo više od obiteljskoga obrta. Bio je to živi centar za hrvatsku promidžbu i druge domoljubne djelatnosti. On je znao okupiti ljude od znanja i pera te zajedno s njima izdao mnoge brošure i knjige. Šezdesetih i sedamdesetih godina izdavao je časopis American Croat/Američki Hrvat, a devedesetih je bio izdavač i jedan od urednika lista American Croatian Review. Njegova izdanja bila su uglavnom na engleskom jeziku, jer je znao vrijednost promidžbe među američkim sugrađanima. Zbog istih je razloga godinama vodio ured Croatian Information Service. Hrvati Južne Kalifornije dobro su znali gdje se mogu obratiti ako je trebalo napisati i tiskati letke, pamflete, transparente, izići pred američku javnost, održati govor u obranu Hrvata i Hrvatske. Petar i njegova tiskara uvijek su bili spremni za akciju, ali ne iz sebičnosti ili zarade, nego iz ljubavi prema slobodi svojega roda i naroda. Petar je također bio član raznih hrvatskih i američkih udruga, kao i sabornik Hrvatskoga narodnoga vijeća.

Domoljubna djelatnost donosila mu je i neugodnosti, pa i opasnosti. Ali se Petar nikad nije „svijao“. Nije se ustručavao reći što je mislio i vjerovao. Uvijek je radio ono što je smatrao pravednim. Tako se nije plašio sa svojim prijateljima otići u Sarajevo kad je grad bio u najgorem okruženju i svjedočiti protiv zla. Nije mu bilo stalo do političke popularnosti i korektnosti, jer nije ništa tražio za sebe.

Petar Radielović bio je srčan i srdačan čovjek. Srčan, jer je imao čvrsta stajališta i sve je radio od srca, jasno i principijelno. A u svim svojim susretima s ljudima bio je otvoren i srdačan. Njegov zovnički glas bio je bistar i jasan kao i njegov karakter, a njegov gromki smijeh i srdačnost osvajali su sugovornike.

Pero nije imao velikih materijalnih zahtjeva u životu. Sreću je pronalazio u čvrstoj vjeri u Boga, u obiteljskoj ljubavi, u radu s drugima i za druge. Volio je život, ali se nije bojao smrti jer je živio ne za sebe, nego za veće ideale. Bio je čovjek obitelji i zajednice, a zajednica ga je, zajedno s njegovom vjernom ženom i djecom, veličanstveno ispratila na vječni počinak. Preminuo je 23. siječnja 2005., a pokopan je na groblju Pioneer u Sierra Madreu, daleko od rodne mu Bosne ponosne.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvati u Americi #Petar Radielović