Domaći franjevci sada nastavljaju ondje gdje smo mi stali…

Sljedeće nedjelje obilježit ćemo Svjetski misijski dan. Ova prigoda posvećena je molitvi, promišljanju o misijama i misionarima te prikupljanju dobrotvornih priloga i financijske pomoći kako bi Radosna vijest došla do najudaljenijih krajeva svijeta. Papa Franjo ove je godine uputio svoju poruku s geslom iz Matejeva evanđelja: „Pođite i pozovite sve na gozbu” (Mt 22,9).

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja započela je svoje misijsko djelovanje u Africi 1970. godine. Tadašnji provincijal fra Petar Čapkun sklopio je ugovor s nadbiskupijom Bukavu u tadašnjem Zairu, danas Demokratskoj Republici Kongo. Prvi misionari koji su otišli u misije iz ove provincije bili su fra Mirko Grgat i fra Duje Munivrana, preuzevši vođenje misije Burhale 1971. godine.

Njima su se s vremenom pridružili i drugi fratri, uključujući fra Ivana Dragušicu, fra Iliju Barišića (člana Provincije sv. Jeronima iz Zadra), fra Božu Ćurčiju i fra Ivana Jukića. Nažalost, fra Ivan Jukić se ubrzo morao vratiti zbog zdravstvenih problema.

Franjevci su 1. ožujka 1974. godine osnovali novu misiju Cibanda–Mulagi Luhwinja, koja je nastala dijelom iz misija Burhale i Cibimbi. Prvim župnikom imenovan je fra Mirko Grgat, dok je fra Ivan Dragušica preuzeo ulogu kapelana. Njih dvojica su 1976. napustila misiju, a vodstvo su preuzeli fra Ilija Barišić i fra Božo Ćurčija.

Tijekom narednih godina pridružili su im se i drugi fratri: fra Drago Gverić, fra Ante Vukušić, fra Stojan Damjanović, dr. fra Marko Neumann, američki liječnik, te fra Miro Ančić i fra Damir Šošić. Nažalost, danas nema članova naše Provincije u misijama u Africi, osim fra Ilije Barišića, koji je član zadarske Franjevačke provincije sv. Jeronima.

Ove godine slavimo pedesetu obljetnicu misije Luhwinja, zlatni jubilej. Od srca čestitamo ovoj dragoj misiji koja je kroz godine postala majka i dala život dvjema novim misijama – Burhinyi i Kaziba. Te su misije nekoć bile dio misije Luhwinja, kao „nyirhundve“ (centri) u općini Burhinyi i Kaziba. Danas su zasebne misije, a do prošle godine su ih posluživali fratri domaće Viceprovincije sv. Benedikta Afričkog. Prošle godine nadbiskupija Bukavu preuzela je brigu za misiju Kaziba.

Fratri su 1985. godine preuzeli misiju Nyantende, gdje je fra Božo Ćurčija bio župnik, a fra Ilija Barišić kapelan. Vrijedi napomenuti da su fratri napustili misiju Burhale još 1975. nakon pet godina plodonosnog rada.

Vrhovna uprava Franjevačkog reda osnovala je 1985. godine Viceprovinciju sv. Benedikta Afričkog u tadašnjem Zairu. Svi domaći fratri i kandidati automatski su postali njezini članovi, a misionarima je također bilo preporučeno da pristupe ovoj viceprovinciji, što su i učinili. Svi kandidati, novaci i bogoslovi, koji su do tada pripadali našoj Franjevačkoj provinciji, postali su članovi novoosnovane viceprovincije.

Jedan bogoslov, fra Deogratias Bisimwa Cirhibuka, predstavlja poseban slučaj u povijesti. Bio je bogoslov naše Provincije, no, nažalost, preminuo je 23. lipnja 1984., netom prije osnivanja Viceprovincije sv. Benedikta. Time je ostao član Provincije do svoje smrti, a do danas je jedini Afrikanac koji je pripadao i ostao dio zajednice. Zahvaljujući njemu, ova Provincija nije postala samo međunarodna, već i međukontinentalna.

Jedan od najvažnijih datuma za misiju Luhwinja bio je 17. kolovoza 1986. godine. Toga dana održan je svečani blagoslov nove župne crkve, koju narod s ponosom naziva svojom „katedralom“ zbog njezine ljepote i veličine. Za izgradnju te crkve najzaslužniji je bio fra Drago Gverić, koji je zajedno s domaćim radnicima i vjernicima misije uložio mnogo truda i napora.

Na isti dan dogodilo se i drugo važno događanje – ređenje prvog franjevca iz plemena Bashi iz pokrajine Kivu, fra Gervaisa Biringanine, koji je podrijetlom iz prve misije u Burhaleu. Provincija je brinula za njegovo školovanje od postulature do svećeničkog ređenja. Osnutkom Viceprovincije sv. Benedikta, fra Gervais je postao njezin član. Danas je rektor Franjevačke bogoslovije, koja je ove godine postala sveučilište, a on je postavljen za rektora sveučilišta u Kolveziju.

Tog istog dana, 17. kolovoza 1986., u misiju je stigao i novi misionar, fra Stojan Damjanović. Tadašnji provincijal fra Šimun Šipić napisao je u Vjesniku Provincije (br. 6, 1986., str. 403.) sljedeće:

„Napokon je svanula nedjelja, 17. kolovoza, dan blagoslova nove župne crkve u Luhwinji i svećeničko ređenje prvog franjevca iz plemena Bashi (…) Fra Ilija Barišić doveo je iz župe Nyantende jedan kamion svijeta (oko 80 ljudi). To je bilo označeno kao prvo motorizirano hodočašće u toj nadbiskupiji.“

Dana 14. srpnja u Luhwinji održana je svečana proslava zlatnog jubileja misije Luhwinja. Svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup Bukavua mons. François Xavier Maroyi, uz sudjelovanje brojnih svećenika koji su došli za ovu posebnu prigodu. Sadašnji župnik misije fra Danijel Munguaganze poslao je pozivnice svim bivšim župnicima, uključujući i fra Stojana Damjanovića, što je vidljivo u priloženim pozivnicama. Nažalost, nitko iz Provincije nije mogao sudjelovati u proslavi. Međutim, časne sestre franjevke splitske provincije prisustvovale su u svom najjačem sastavu.

Iako nismo mogli osobno biti prisutni, napisao sam ove retke kako bismo se barem u molitvama prisjetili ovog jubileja i zahvalili Bogu za sve milosti kroz ovih pedeset godina.

Ovih dana na godišnjem odmoru boravi zaslužni misionar fra Ilija Barišić, koji već više od pedeset godina služi u misijama. Imao sam priliku susresti ga u Šibeniku i odvesti do Splita te sam pritom čuo izvještaj o trenutačnom stanju na terenu. Vrhovna uprava Franjevačkog reda sprema se osnovati treću franjevačku zajednicu u pokrajini Kivu, koja bi mogla dobiti status kustodije ili viceprovincije. Trenutačno u Kongu djeluju dvije franjevačke provincije, a osnivanje treće zajednice je u pripremi.

Naši franjevci položili su temelje za tu zajednicu, budući da su prvi i jedini franjevci koji su stigli u tu pokrajinu još 1970. godine. Svojim radom, molitvom i primjerom potaknuli su mnoge domaće mladiće da se pridruže franjevačkom redu. Posebne zasluge za to pripadaju fra Iliji Barišiću i fra Boži Ćurčiji. Danas u toj pokrajini djeluje preko pedeset domaćih svećenika, a mnogi su još u formaciji. Osnivanjem nove viceprovincije otvorit će se mogućnost primanja većeg broja kandidata u postulaturu, što je dosad bilo ograničeno na samo petoricu godišnje.

Od malog gorušičina zrna posijanog prije pedeset godina, uz Božju pomoć razvilo se veliko i razgranato stablo. Naravno, nije uvijek bilo lako – bilo je i posrtanja, ali i ustajanja. Domaći franjevci sada nastavljaju ondje gdje smo mi stali, svjedočeći kako se naš trud i žrtva isplatila.

Također, ne smijemo zaboraviti neizmjeran rad sestara franjevki s Lovreta koje su također slavile zlatni jubilej svog djelovanja u misiji Luhwinja. Proslava je održana i u Luhwinji i ovih dana u Splitu, ponovno u „najjačem sastavu“ sestara.

Na kraju, neka našu mlađu braću prate Božji blagoslovi, dok nastavljaju misijsko poslanje.

Nnamahanga akonkwa buenene, buenene! Ogishe balununa bwirhu!
Neizmjerna ti hvala, Gospodine! Blagoslovi našu mlađu braću!

fra Ante Vukušić

Ključne riječi #fra Petar Čapkun #Hrvati u Africi #Luhwinja