Joe Magarac

Hrvati u Americi radili su toliko teške poslove da su postali junaci narodnih priča

8. kolovoza 2024. u 9:29

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Životne priče

FOTO: City of Steelport

Joe Magarac bio je sav od čelika, visok kao dimnjak, sa širokim ramenima poput vrata ljevaonice. Njegove ruke sličile su posudama iz kojih se izlijevao rastaljeni metal. Nakon rođenja u željeznoj rudi, odrastao je u peći.

Washington: Hrvati su ovdje još 1970. sagradili svoje svetište

Kako mnogi Hrvati na sjevernoameričkom kontinentu nisu mogli dolaziti u domovinsko svetište Mariju Bistricu, odlučili su 1966. godine sagraditi jedno stalno svetište u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država – Washingtonu. Prijedlog je potekao od članstva Hrvatske katoličke zajednice (Croatian Catholic Union) na 15. konvenciji koja je održana 16. rujna 1966. u Detroitu. Ideja je s […]

Lik su u prvoj polovici prošlog stoljeća osmislili hrvatski doseljenici iz okolice Pittsburgha. Jesu li svoje prijatelje i sebe tako nazivali, ironično se šaleći na vlastiti račun? Nastanak priče zagonetan je poput njegovog život!

Možda su se zaista, kako neki kažu, hrvatski radnici u ljevaonicama Pittsburgha poigrali s Owenom Francisom pa su mu na brzinu ispričali svoju američku verziju Velog Jože.

S druge strane Owenu je kao nadahnuće mogao poslužiti život nesretnika koji su za male dnevnice u neljudskim uvjetima radili uglavnom da prežive.

A ime Joe Magarac za koje je već čuo i znao što znači, savršeno se uklapalo. Stoga je magazin Scribner’s 1931. godine u Pittsburghu objavio Owenovu pripovijest: “Saga o Joeu Magarcu: Čovjeku od čelika”.

Screenshot

Uskoro će Joe Magarac uz Paula Bunyana, Johna Henryja i Pecosa Billa postati omiljeni junak američkih narodnih priča.

Pripovijest o njemu kaže kako je bio toliko snažan da je rastaljene šipke savijao kao da su od papira. Radio je neumorno za 29-ero ljudi. Golim rukama miješao je rastaljeni čelik i oblikovao potkove poput pereca od tijesta.

Od ohlađenog čelika, lakoćom kojom djeca prave snježne grude, radio je topovska zrna.

Hrvati koji su vladali Meksikom, Aljaskom, Arizonom, Slovačkom, Argentinom…

Nekoliko osoba hrvatskog podrijetla bilo je na čelu američkih država – Michael Stepovich bio je guverner Aljaske od 1955. do 1958., Rudy Perpich guverner Minnesote od 1976. do 1979. i od 1983. do 1991., Rose Perica Mofford guvernerka Arizone od 1988. do 1991., a John Kasich guverner je države Ohio od 2011. Predsjednik Slovačke Gašparovič […]

U kritičnim trenucima spašavao bi radnike od opasnih situacija. Osim fizičke jačine, Joe Magarac bio je div dobrica, velikodušan, požrtvovan i hrabar.

Jednog dana Steve Mestrovich organizirao je natjecanje u savijanju čelika. Nagrada je bila ruka njegove kćeri Mary. Očekivalo se da će Eli Stanoski pobijediti Petta Pussicka, no Mary je voljela Petta.

Screenshot

Magarac je došao iznenada, priključio se obojici i na kraju slavio. Nije oženio Mary već ju je prepustio njezinom odabraniku, rekavši: “Uostalom, kako bi Joe Magarac, radnik u ljevaonici, imao vremena za obitelj?”

Pripovijest završava sa zaključkom kako nitko ne zna što se s njim dogodilo. Neki kažu da je zbog velike svjetske proizvodnje čelika potražnja u Americi smanjena i prijetilo se zatvaranjem.

U Metkoviću su postojale tri agencije za iseljavanje. Neretvani ih nisu voljeli

Bez obzira na to što je dolina rijeke Neretve oduvijek pružala povoljne uvjete za život ljudi, ni taj kraj nije bio pošteđen iseljavanja. Prvi Neretvani krenuli su u svijet “trbuhom za kruhom” krajem 19. stoljeća. Od tada pa do danas raselili su se po svim kontinentima. U ovom prilogu bit će riječi o tri metkovske […]

Joe je pao u tugu jer nije mogao pomoći svojim prijateljima. Skočio je u peć i otopio se. Taj čelik je toliko bio kvalitetan da su ga svi htjeli kupiti. Drugi tvrde kako je još uvijek živ, čeka u nekoj napuštenoj peći da opet počne s radom.

On zasigurno postaje dio identiteta Pittsburgha kada ga William Gropper 1948. godine oslikava. Danas se djelo nalazi u tamošnjoj galeriji sveučilišta.

Zanimljiva je i priča za djecu Irwina Shapira tiskana 1948. godine – “Joe Magarac i njegovo američko državljanstvo”. Autor govori o legendarnom Joe Magarcu kojeg vlasnik ljevaonice traži 1000 dolara za američko državljanstvo.

Magarac zbog toga počinje još više raditi, no nakon dolaska u Washington, jedan kongresmen mu ironično kaže da se vrati u stari kraj (misleći na zemlju porijekla). Naš junak u maniri King Konga ruši Capitol.

Glazbeni sastavi The New Christy Minstrels i Les Folks o njemu su čak snimili pjesmu. U seriji filmova posvećenih američkim folk junacima, ekranizirao ga je i Walt Disney.

Na ulazu u zabavni park Kennywood u Pittsburghu stajao je njegov veliki kip koji ga je prikazivao kako u rukama drži užarenu šipku i oblikuje tobogan smrti. Godine 2009. djelo je poklonjeno jednoj tvrtki.

Magarac je još uvijek aktualan. Programer igrica Volition koristio je njegov lik u poznatom Saints Rowu. U virtualnom gradu Steelportu prikazuje ga se kako izlijeva rastaljeni čelik. Otok iz igrice nije kontroliran, nema ulica, susjedstvo nije ničije. Simbolično!

Župne matice u Chicagu otkrile zastrašujuće podatke: Prosjek životne dobi Hrvata koji su umrli od 1912. do 1919. bila je samo 30,9 godina!

Hrvatsko se iseljeništvo može i treba proučavati (i) s gledišta žrtvoslovlja – znanosti koja obuhvaća niz drugih disciplina, uključujući: kriminologiju, psihologiju, sociologiju, zdravstvo, antropologiju, pravo, politiku, povijest itd. Iseljenici su u velikom broju, posredno ili neposredno, žrtve nasilja i zato viktimologija treba obuhvatiti i teme vezane uz iseljavanje Hrvata tijekom postojanja raznih antihrvatskih režima. Hrvatsko […]

Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je postojala ideja da se napravi mjuzikl nadahnut njegovom pričom. A sve je možda počelo kada je na jednog hrvatskog nesretnika poslovođa u pitsburškoj ljevaonici vikao da brže radi.

“Ajmo, Joe Magarac!”, ironično je ponovio njegov radni kolega.

Mirjana Piskulić