Tko je bio Hrvat izabran za predsjednika poznatog bejzbolskog tima New York Yankees?

Krajem svibnja i početkom lipnja ove godine (2024.) hrvatski su mediji svestrano pisali o Williamu (Billu) S. Belichicku (Beličić), najuspješnijem trenera u povijesti američkoga nogometa. Među ostalim počastima, svečano mu je dodijeljeno odličje Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara i, zatim, hrvatsko državljanstvo.

Već kad je ovih tjedana riječ o nadaleko poznatom Hrvatu iz američkoga sporta, neće biti na odmet upozoriti čitatelje na još dvojicu poznatih američko-hrvatskih nogometnih zvijezda. Obojici je prezime Saban (Šaban): Nick, rođen 1951., sada uživa u mirovini, a drugi je, Lou, koji je umro prije 15 godina.

Budući da moji prilozi o Hrvatima u svijetu govore samo o pokojnima, ovdje ću vas upoznati s Louisom (Lukom) Šabanom – ne tako davno dobro poznatim sportskim imenom u Americi. Činjenica da je bio (i) predsjednikom slavnih newyorških Yankees, o njemu mnogo govori.

Lička korjenika

Louis (Lou) Henry Saban rođen je 13. listopada 1921. od oca Nikole (1897. – 1961.) i majke Marije (1900. – 1980.) u Brookfieldu, dvadesetak kilometara zapadno od Chicaga. Nikola, rodom iz Ličkoga Novoga, stigao je u Ameriku 1913. Kao i većina tadašnjih mladih useljenika, išao je onamo gdje je bilo posla. Radio je u rudnicima od Kalifornije i Montane do onih u državi Illinois, gdje se oženio, utemeljio obitelj, u kojoj se s vremenom rodilo petero djece.

Rudnici i kamenolomi bili su ne samo Nikolina sudbina nego su i tadašnji imigrantski sinovi već u mladim godinama morala raditi teške poslove da bi obitelj mogla preživljavati. Tako je i Nikolin najstariji sin Luka (Lou) isprobao svoju dječačku snagu s ocem u kamenolomu i, kao petnaestogodišnjak, bušio tunele za buduće prometnice ispod čikaških nebodera, i to u noćnoj smjeni ― zvanoj „mrtvačka”. Tada je to bilo normalno „kaljenje” mladih ljudi.

Unatoč fizičkomu radu i raznim nedaćama Luka je pohađao školu, igrao američki nogomet, košarku i bejzbol. Bio je odličan u bacanju kuglu i boksu. Ali imao je i „mekšu” stranu – svirao je gitaru i zabavljao mlade prijatelje. Bio je okretan, sposoban i uporan pa mu je sve „išlo od ruke”.

Mnogim imigrantskim obiteljima sport je bio jedini način da im dijete (u to vrijeme sin) pođe na sveučilište. I Luka je igrajući američki nogomet na sveučilištu Indiana osigurao sebi sveučilišnu diplomu i potom slavu u svijetu športa, odnosno američkoga nogometa.

Ratna vremena

U prosincu 1941. i Amerika je stupila u rat. I tri sina Nikole Šabana morala su s vremenom poći na ratišta. Jedan je bio strojničar na ratnim zrakoplovima koji su se borili u Europi, drugi je ratovao na Tihom oceanu, a Luka je uvježbavao mlade regrute u vojnoj bazi Fort Benning u državi Georgiji. Da bi što manje razmišljao o ratu i mogućoj pogibiji svoje braće, u slobodno vrijeme išao je na pouke mandarinskoga (kineskoga) jezika. U svemu je bio uspješan, pa i u tome. Poručnik Šaban uskoro je postao dio vojne obavještajne službe i kao prevoditelj kružio Kinom, tadašnjom Burmom i Indijom.

Nedugo nakon rata, Lou se vratio na zelena „bojna polja” američkoga nogometa i ondje ostao, s kraćim prekidima, do 2001.

Profesionalac – igrač i trener

Kao profesionalac Šaban je igrao za Cleveland Browns. Premda je bio vrlo uspješan, čak je bio izabran među najbolje u Americi (All American), igrao je samo od 1946. do 1949. Nakon toga otpočela je njegova duga trenerska karijera.

Tijekom godina Lou je bio glavni trener nekoliko sveučilišnih momčadi, a od profesionalnih timova trenirao je Boston Patriots, Buffalo Bills i Denver Broncos. Mnogi su mu predbacivali da prečesto mijenja timove, da se nigdje dugo ne zadržava. Ali on je uobičajeno išao tamo gdje je vidio mogućnost da od slabih timova oformi jaku momčad i od njih napravi pobjednike. To je i ostvarivao jer je vjerovao da se uspjesi postižu timskim radom, upornošću i vjerom u sebe. Znao je to iz osobnoga iskustva jer je kao srednjoškolac bio biran među najbolje sportaše države Illinois; bio je kapetan sveučilišnoga tima na sveučilištu Indiana, a 1964. i 1965. izabran je trenerom godine. Sve je postizao upornim i ustrajnim radom, i bez straha je koracao kroz život.

Sve je iznenadio kad se 1980. odazvao na poziv Georgea Steinbrennera da postane predsjednik poznatog bejzbolskoga tima New York Yankees. Bio je Steinbrennerov prijatelj još iz 1950-ih i nije ga mogao odbiti. Ali nakon samo dvije godine, Šaban se vratio svojemu omiljenomu sportu, američkomu nogometu i ostao aktivan trener sve do 2001., kad mu je bilo 80 godina.

Zanimljiv i poučan članak o L. Šabanu

Premda nisam dobar u arhiviranju, još od 1982. čuvam iznimno iscrpan članak o Louisu Šabanu, objavljen u nekoć poznatom sportskom časopisu Inside Sports. Članak je izniman ne samo zbog izričaja i podataka koje donosi, nego ponajprije zbog autorove raščlambe nevidljivih silnica koje su pridonijele Lukinim uspjesima. Njega je zanimalo otkriti koje snage pokreću Luku, koji ne samo kad pobjeđuje, nego i kad posrne ustaje i krene dalje – nikad se ne predaje. Bilo je ugodno iznenađenje pročitati da autor (Gary Smith) zaključuje da je takve impulse Luka naslijedio od svojih predaka, ne samo od obitelji nego i iz karaktera koji se razvio među Hrvatima tijekom njihove mukotrpne povijesti.

Onima koji su bili kritični zbog Šabanova prelaženja iz tima u tim, on odgovora: „Kako mogu to reći? Poznaju li oni povijest Hrvata, kako ih stoljeće za stoljećem šalju u masovne grobnice, a kako i danas ustaju, gladni za vlastitom domovinom [državom]?” „Znaju li za njegova oca Nikolu koji je išao od posla do posla da bi ostvario svoj san.“ „Zbacili su [Hrvati] svaki jaram, ali je na to mjesto došao drugi… Ali nisu se mirili!”

„Napoleon im je ukrao dio, Srbi su im mladost postrijeljali. Titovi komunisti poklali su ih i dignuli jugoslavensku zastavu. Može li im se zamjeriti ako u svakom šuškanju čitaju uvrjedu i opasnost?“

„Svaki treći od njih živi u inozemstvu; jedan od njih je plovio s Kolumbom kada je pronašao Ameriku; jedan od njih oženio je kraljicu Havaja. I jedan od njih… po imenu Nikola Šaban, sjeo je u brod i doplovio u Ameriku… Nije se mirio.”

Kroz priču o Lukinim usponima i posrtajima; kroz njegovo nepomirivanje sa „sudbinom”, autor sagledava cijelu hrvatsku povijest neprihvaćanja odrednica koje su donosile veće sile. Za njega je Luka živi primjer hrvatskoga povijesnoga nemira i ponosa.

Autor je završio članak engleskim prijevodom pjesme Iz suše, iz tmine Dubravka Horvatića, koju ovdje donosimo:

Nas više ništa ne može zaustaviti,
nas više ništa ne može svladati
u našim dubinama.
I nikakvo zlo ne može od nas biti jače.

I kad bi sva tama svijeta
što se negdje tiho sliježe i gomila
odjednom prokuljala, provalila,
u svakom od nas trun bi svjetla ostao
da gori kao zublja.

Nas više ništa ne može uništiti,
i neka nadođu još gore suše
zemlja u svom bolu neka se sasuši, raspukne,
ali i golo drvo, suho golo drvo
u prkosu će bijesno procvjetati.

Bilo je to vrijeme kad su Hrvati u svijetu morali dokazivati da postoje, tko su, što su i što žele. Zato je bilo ugodno iznenađenje pročitati kako je jedan američki sportski novinar kroz životnu priču Luke Šabana čitateljima ukratko prikazao suštinu hrvatske uporne borbe za samostalnost i slobodu. Da je Luka bio ponosan na domovinu svojih roditelja i poznavao njezinu povijest, vidi se i po tome što je u članku autor spomenuo Hrvate i Hrvatsku 12 puta.

Šabanovo američko i hrvatstvo domoljublje imalo je utjecaja i na njegove igrače. Na primjer, Jack Kemp (1935. – 2009.) bio je jedan od poznatih igrača (quarterback) američkoga nogometa i potom prestižan kongresmen (1971. – 1989.), ministar i kandidat za potpredsjednika Amerike. Kao čovjek i političar, bio je odani prijatelj Hrvata. Dobro je shvaćao srž naše borbe za slobodu. Nije se čuditi ako znamo da mu je Lou Šaban bio trener polovicom 1960-ih kad su zajedno donijeli pobjedničku slavu Buffalu.

Obitelj

Lou Šaban i supruga Lorraine (1921. – 1977.) imali su četvero djece, sina i tri kćeri. Nažalost, supruga je počinila samoubojstvo. Bolovala je od dijabetesa, godine 1977. Lou je imao operaciju srca, trebali su se preseliti u Miami zbog njegova novoga posla… Bilo joj je previše i okončala je svoj ovozemaljski život.

Lou se posvetio poslu i krenuo odalje. Oženio se drugi put, s uspješnom poslovnom ženom (Joyce) koja je također imala odraslu djecu i s njom je doživio kraj ovozemaljskoga hoda. Umro je 29. ožujka 2009. u North Myrtle Beachu, Južna Karolina, i pokopan je iz mjesne crkve Naša Gospa – Zvijezda mora.

Lou Šaban primio je razne počasti i priznanja za vrijeme života i posmrtno. Među ostalim, njegovo se ime nalazi u Greater Buffalo Sports Hall of Fame i Buffalo Bills Wall of Fame, a sportski stadion na Državnom sveučilištu New York u Cantonu, New York, nosi ime Loua Šabana.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvati u Americi #Lou Saban