Hrvatski slikar iz Kanade umjetnički odgovorio na koronavirus

Slikar Anton Cetin ovih je dana u Kanadi završio ciklus radova inspiriran izazovima pandemije koronavirusa i kušnjama te bolesti. Slikarevo nadahnuće koje dođe od Apokalipse opisuje ugledni filolog i likovni kritičar Vinko Grubišić…

Pojava kuge, kolere ili neke druge pandemije, koja se – prema nekima – javlja ciklički svakih stotinu godina, nerijetko je rezultirala značajnim umjetničkim djelima. Zar bi Giovanni Boccaccio napisao Dekameron da nije bilo kuge u Firenci ili – da ne idemo tako daleko, tj. u prvu polovicu 14. stoljeća – možemo pogledati Slučajne prizore (Random Shots) Roberta Cruikshanka iz prošlog stoljeća ili pak Rat i koleru (Krieg und Cholera) Thomasa Theodora Heinea, po prilici iz istog vremena, pa se uvjeriti u snažne vanjske impulse velikih nevolja i zala u umjetničkom stvaralaštvu.

Velike ljudske nesreće bile su ujedno i vrijeme iznimnih izazova, ljudskih zastoja pred upitnikom – kamo? Kako dalje? U svih 19 slika A. Cetina, pod naslovom Covid 19, pojavljuje se Eva, ponekad jedva vidljiva, izložena je različitim preobrazbama, a tu je i mnoštvo lica, svako na svoj način izmučeno, uznemireno tom strašnom epidemijom, preobrazbe su to napadnutih ili već dokrajčenih ljudskih bića, nekih odbjeglih na sam rub slika ili su još u bijegu od smrtonosnog otrova (lat. “virus” = otrov). Sve je prikazano, rekao bih uravnoteženo, živom naracijom boja, svaka slika odražava svoj ritam, a opet od prve slike, tj. od one crne zastrašujuće glave zloduha pa do bijelog apokaliptičnog jahača, cijeli ciklus covida-19 pokazuje se skladnom cjelinom.

Na Covidu 1 pokazuje se jasan lik crnolika zloduha, a na Covidu 2 on je izvor i pokretač energije zla, s naglašenim prodornim pogledom, s očima kao dvije strahotne praznine života. (I ovdje su oči svojevrsni prozori duše.) Otvorena usta pokazuju kao tek otpočet dijaboličan superioran osmijeh, pun zlobe i propasti. Crna glava zloduha u potpunosti je obložena crvenom bojom, bojom krvi i smrti. Iz vrlo sugestivne mase pokazuju se neka ljudska lica u plavetnilu, koja kao da nastoje pobjeći od te mučne stvarnosti. Iz te se živopisne podčinjene zemaljske mase izdvaja Eva u opasnosti. Taj zloduh, taj svojevrsni izazivač energije zla, kao i oba virusa, dolaze iz monokromatske bjeline, tj. iz neke čvrste, istodobno daleke i tako bliske praznine. (…). U samoj sredini gornjeg dijela slike u Covidu 4 sasvim je dominantan onaj već nam poznati zloduh čije su oči kao dvije ubojite crnine, a ispod je Eva. Zanimljivo je da ljudska lica s ruba desne strane većinom zabrinuto gledaju prema virusu dok su na lijevoj strani neka lica u sasvim očitom očaju, kao da žele pobjeći od toga zla.

Na slici Covid 5 sasvim je dominantna crna boja. Posebno su sugestivna ona dva vrtloga crnine gdje se ne raspoznaje nikakvo lice jer je sve zahvaćeno furioznim ritmom bijega. Na samome vrhu dominantno je lice zloduha, a na donjem dijelu je vrlo zabrinuta Eva, koja kao da se ne želi predati da bude stiješnjena dijaboličkom snagom dvaju virusa, onoga zelenog koji simbolizira glad, nevolje i patnju te crvenog koji predstavlja krv i smrt. Oni crni vrtlozi mase, tj. ljudi u bijegu, kao da se prenose i u Covid 6, ali sada u sasvim novome postupku, gdje je mnogo toga koncentrirano u samome krugu virusa.

Vrlo je impresivno jedno mrtvačko lice koje se pokazuje iz te crne mase, koja završava drugim crnim licima. Tu je, čini se, virus uzeo takav zahvat da je postao potpun gospodar događaja na toj slici. Zanimljivo je primijetiti koliko lica, u različitim bojama, na toj slici izražavaju osobnosti u životu i u smrti. Dok jedno crno lice u samome virusu, okrenuto na desnu stranu, pokazuje očaj kao da kroza nj prodire bijelo bezazleno dječje lice, nasuprot tome licu, okrenuto na lijevu stranu, drugo crno lice izražava podložnost. U središtu virusa su četiri žuta lica, koja na okupu drži ona crvena teška kugla krvi. U Covidu 7 Eva je na samome rubu lijeve gornje strane i na rubu donje desne strane, kao da nam tako želi naglasiti svoju sasvim razložitu posvudašnjost.

Covid 8 pokazuje se kao svojevrstan nastavak i dorada prethodne slike, Covida 7. I tu virus djeluje kao gospodar “na zemlji i na moru”, bolje rečeno posvuda. No tu, umjesto jednoga kao što je bilo na Covidu 7, sada su tri virusa od kojih je najveći onaj bijeli u sredini koji je nabijen energijom plavih točaka koje dominiraju prostorom, a za razliku od drugih dvaju virusa, ovaj srednji ima ticala i dijelove krakova u crvenoj boji, što bi značilo da je sasvim spreman za osvajanje.

Plava Eva pokazuje nam se na donjem lijevom rubu, i ovaj put u obliku srca, što znači da ljubav nije presahnula. Njezin lik je mnogo jasniji od drugih likova, koji opet pokazuju izvrstan umjetnički osjećaj za izražajnu posebnost i minucioznu dorađenost svakog detalja. Jasnoća oblika u pravoj čvrstoći i razigranosti boja, tako bi se najbolje mogao definirati Covid 9. U crvenilu se jasno nazire beznadna, uplakana osoba suprotstavljena dosta indiferentnome crnome dvostrukom licu, od kojih jedno lice gleda u pravcu virusa, a drugo na suprotnu stranu. Sasvim u lijevome gornjem kutu je crveno srce ispod kojega je točka krvi. Na središtu, u samome vrhu muškarac i žena očito su spremni na poljubac do kojega ne dolazi jer bilo bi to u suprotnosti s mrtvilom koje prevladava slikom. Tu su i druga zanimljiva lica u različitim bojama, od kojih kao da nas neka gledaju iz nestvarnosti, a sićušna je Eva u blagoj plavoj boji, kao da je iz nje nestala za nju ona tako specifična životnost.

Cijelom sredinom Covida 10 opet dominira zloduh oboružan dvama virusima, a jedan lik Eve je s desne, a drugi s lijeve strane slike, dok je između njih sunce, kao izvor života i obnove. I na lijevoj i desnoj strani negdje su ti likovi jasno prikazani, a negdje tek naznačene mrtvačke glave.

U Covidu 11 slika zloduha, tog sijača zla, smrti i svih nevolja gotovo se u potpunosti poklapa s virusom. I dalje veliko značenje imaju dva zloduhova oka, zatvorena u crvenilo, a usred virusa je teška crvena kugla okružena ljubičastom bojom, koja nam dočarava krvavo uviranje te središnje kugle u bljedoliko zelenilo. Može se reći i za ljude s desnog ruba slike i s lijevog ruba da neki gledaju prema virusu, a neki okreću glavu od virusa. Sasvim na dnu, u dva reda, lica su okrenuta jedna prema drugima i zamišljamo ih kako pričaju sve poznato i nepoznato o ovom zlu koje zadesi ljude našeg vremena. (…) U Covidu 13 uglavnom se nalaze vremešnija lica koja ozbiljnije promatraju ovu pandemiju, ali koji nas – bar do sada – uvjeravaju da jedino što sigurno znamo o toj zločestoj bolesti jest da ništa ne znamo te da nam je potrebno oboružati se strpljenjem. Kontrast je postignut tako što jedan virus u sredini ima bijelu čvrstu kuglu, a drugi virus je crven, no čini se kako su oba podjednako aktivna, agresivna i opasna. Eva je odmah iza jednog virusa, njezino je lice malo u usporedbi s licima muškaraca, koji su u neposrednoj blizini tih dvaju virusa.

U Covidu 17 Eva je stekla svoj jasan izgled i čvrstoću pogleda crnim očima okruženim zelenom bojom, a ona crvena kugla, koja sigurno pokazuje bijeg od virusa, donekle se može promatrati i kao nagrižena crvena kugla, što može označavati neočitovan virus, koji još nije stekao svoje ubojite krakove kojima će ispitivati teren gdje bi se što komotnije mogao nastaniti. Evina crvena usta su u obliku srca. Zanimljiv je motiv srca i na gornjem dijelu slike, a ono se nalazi upravo nasuprot crnim zabrinutim licima. Najjasnije je istaknut lik Eve na Covidu 18, gdje joj je glava u žutoj boji, a cijelim tijelom se nalazi na modroj podlozi. (…) Moglo bi se sasvim izdvojeno govoriti o završnom Covidu 19. Tu se pokazuje čitavo bogatstvo motiva, a sve je djelomično moglo biti potaknuto onako bogatim 6. poglavljem Apokalipse Sv. Ivana s Patmosa, gdje je riječ o četirima jahačima. Kod Cetina je najprije riječ o jahaču na sivom konju, koji simbolizira pandemiju, kojemu “bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno”. Ispod toga sivog virusa vidimo kaos, smrt i metež, što je poprimilo izgled jednoga prijetećeg lica. S desne strane tog lica vidimo uspravljenu ruku, kojom kao da se traži razumijevanje, milost.

Rekli bismo da je od svih vidljivih dijelova ljudskog tijela ruka zapravo najizrazitija potvrda ljudske nazočnosti svijetu. Ta ljudska ruka kojom je sagrađeno sve čemu se čovjek može diviti, ali njome su počinjeni i najveći zločini i obavljena najveća uništenja. Iznimno je impresivno ono mrtvačko lice u blijedoj zelenoj boji lijevo u samome donjem kutu slike. Drugi jahač je na crnome konju, na vrancu, koji simbolizira glad, a on je “držao vagu u svojoj ruci”. Ispod tog virusa vidimo blijedo lice s crnim točkama, a ispod je crno lice. I opet uspravljena ruka za čovjekom u crnini koji nestaje. Golema otvorena usta vape za smilovanjem i mole za pomoć, no sigurno je kako je konjanik na vrancu s vagom u ruci već odavno odjurio u nedostižje, ostavivši iza sebe glad, jad i smrt. Zatim se javlja crveni konj, koji simbolizira rat i uništenje, a onomu „što je jahao na njemu bilo je ime ‘Smrt'”. Tome crvenome trećem virusu na gornjem dijelu slike odgovara zelena kugla i oblici gdje dominira crvena boja, a iz usta, iz mrtvačke glave središnjeg lika, dvije su strijele uperene na zemlju. Četvrti jahač na bijelom konju simbolizira pobjedu, a “Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode da i dalje pobjeđuje” (Svi su navodi prema Bibliji – Stari i Novi zavjet. Zagreb. Stvarnost, 1969., str. 1156.). U Cetina je nositeljica pobjede Eva, a nad njom je Sunce, koje ju je desetljećima na Cetinovim slikama redovito pratilo, kao izvor života, rasta i ljudskog trajanja, koje ovdje na određen način održava ravnotežu s njezinim srcem.

Na svim slikama nalazimo broj 2001., a razlog tomu je što je slikara potaknula na ovaj ciklus jedna kutija koju spominje u razgovoru s B. Hlevnjakom (usp. “Novi ciklus slika A. Cetina – Kovid 19.” Epoha – Portal za kulturu, 16. VII. 2020.). Sadržavala je slike pod naslovom Uznemireni svemir. Sama činjenica da je u kutiji bilo 19 slika jasno je odredila naslov ovog ciklusa, u kojemu susrećemo današnju stvarnost, svijet pandemije, patnje, samoćâ, ali sve se to pokazuje na ovim slikama čarobne raznolikosti, a opet sve je s poveznicom Covid 19 i istodobno s njegovom dugovjekom Evom, tom prvom izvornicom života, tj. roda ljudskoga.

Slikar Anton Cetin više od pedeset godina živi u Kanadi, no neprekidno izlaže i stvara i u Hrvatskoj.

Ključne riječi #Anton Cetin #Hrvati u Kanadi #Vinko Grubišić