Dobitnica Emmyja
FOTO: Facebook
Američka akademija za televizijsku umjetnost i kulturu svečano je 25. srpnja 2015. u Los Angelesu dodijelila mladoj Hrvatici Brendi Brkusic i njezinu timu nagradu Emmy za film Mia, a dancer’s journey/Mia, odiseja plesačice.
John Francis Ruzich rođen je u Chicagu 27. siječnja 1896. od hrvatskih roditelja Georgea Ružića i Helene Lubić. Odgojen je u autentičnom katoličkom domu gdje su pobožnost i težak posao išli ruku pod ruku. Nakon završenih ranih školovanja, John upisuje medicinski fakultet na katoličkom Sveučilištu Loyola u Chicagu. Dana 7. lipnja 1917. ženi se s […]
Iste godine naš suradnik Ante Čuvalo napravio je intervju s ovom umjetnicom, koji objavljujemo u skraćenoj formi…
Veliko umjetničko priznanje je dobiti nagradu Emmy. Upoznajte naše čitatelje s glavnom junakinjom ovog filma. Tko je Mia?
Mia je rođena 20. veljače 1916. u Brodu na Savi (sadašnji Slavonski Brod). Njezino pravo prezime je Čvorak, rodom iz Like. Tek kada je krenula u svijet uzela je umjetničko ime Slavenska. Mia je bila ne samo najpoznatija hrvatska balerina, nego i jedna od najslavnijih u svijetu u prošlom stoljeću. Plesala je najvažnije uloge na mnogim svjetskim pozornica uključujući Beč, Pariz, New York, Chicago, Montreal… Bila je i glavna zvijezda u vrlo popularnom francuskom filmu “Smrt labuda”, također poznat pod imenom “Balerina” (1937.). Ona i njezin prijatelj Fredric Franklin osnovali su svoju balet udrugu (Slavenska Franklin Ballet Company) i kroz nju Mia je stigla na vrhunce baleta u svijetu. Umrla je u Los Angelesu 5. listopada 2002.
Vi ste glavna producentica filma, a s vama su još Kate Johnson, Ted Sprague i Maria Ramas (kći slavne balerine). Kako je došlo do snimanja ovog filma?
Maria Ramas mi se javila 2005., nakon što je vidjela moj film Freedom from Despair na vrlo gledanoj američkoj PBS TV Film postaji. Taj film je životna priča o mom ocu i borbi Hrvata za samostalnost i slobodu – od vremena kada je moj otac kao mlad momak pobjegao iz tadašnje države do njegova sudjelovanja, kao Hrvata Amerikanca, u pomaganju Hrvatskoj da se oslobodi komunističke i svake druge Jugoslavije, te u borbi za ljudska i nacionalna prva tijekom Domovinskog rata. Nakon gledanja tog filma Maria Ramas mi se javila jer je zaključila da bi ja bila prikladna producentica filma o njezinoj majci. I tako je to počelo, moglo bi se reći slučajno.
Bilo je, a i danas ima, lijep broj hrvatskih filmski, glazbenih i drugih umjetnika u Americi i diljem svijeta, ali se o njima malo zna u domovini. Vi ste “oživjeli” slavnu Miju Čvorak, no čini se da ni Mia niti Vaši uspjesi nisu previše zanimljivi hrvatskim medijima, ili možda bolje reći medijima u Hrvatskoj?
Snimanje filma Mia, a dancer’s journey/Mia, odiseja plesačice bila je i za mene vrlo značajna osobna odiseja. Naime, taj film me “poveo” u široku temu hrvatske dijaspore, a to me posebno zanima. U ovom slučaju bilo je to kroz život jedne emigrantkinje Hrvatice koja je neizmjerno puno doprinijela razvoju baletnog plesa i kulturi u Americi. Imajmo na umu – Mia je bila ne samo najslavnija hrvatska balerina, nego jedna od najslavnijih u svijetu! Bila je neustrašiva na pozornici i u životu općenito. Morala je napustiti Hrvatsku kada joj je bilo samo 20 godina. Zbog rata i komunističke diktature koja je slijedila nikada više nije se mogla vratiti u domovinu. Vrlo mali broj Hrvata vidio ju je kako pleše. Ona je “nestala” s hrvatske scene i bila je zaboravljena. Naš film slijedi njezinu odiseju od odlaska iz domovine Hrvatske u 1930-im godinama, kroz burno doba Drugog svjetskog rata i zatim njezine slavne dane kada je kao zvijezda repatica sjala na pozornicama diljem Amerike, pa do njezina posmrtnog povratka u Hrvatsku. Kao Amerikanku hrvatskih korijena ta priča me duboko dirnula, a vjerujem da će dirnuti i sve Hrvate diljem svijeta.
Tko je poznavao fra Silvija Grubišića katkada će mu bez sumnje izgledati da je Silvije bio jedna od najzanimljivijih osobnosti hrvatskog iseljeništva uopće. Sposoban i neobično radljiv davao je sve svoje snage gdje je osjećao da bi mogao nešto učiniti na dobro hrvatskih iseljenika među kojima je djelovao, ili na korist domovine koju je ostavio […]
Mia, kao i svi emigranti u ovu ili bilo koju drugu zemlju, imala je teške početke. Ali i Amerika je imala sreću da je Mia stigla na ovu stranu Atlantika jer je svojim talentima i radom itekako obogatila američku kulturu, posebice plesnu scenu. Koliko ste dugo snimali film?
Pripremali smo i snimali deset godina. Otkako je premijera prikazana 2014. na PBS SoCal – Mia, a dancer’s journey je prikazan na PBS TV postajama diljem Amerike i moglo ga je gledati preko 200 milijuna ljudi (do 2015., op. aut.).
Mi koji smo živjeli u Chicagu dobro se sjećamo Vaših roditelja i Vas, ali za one koji Vas ne poznaju recite ono najbitnije o sebi i svojoj obitelji.
Otac Kruno je rodom iz Bogomolja na Hvaru i još u mladim godinama pobjegao je iz tadašnje države i došao u Ameriku. Majka Dianna je iz Jezera na Murteru. Našli su se i vjenčali u Chicagu 1967. Imam brata Briana. Već kao djevojčicu zanimala me je glazba, ples, umjetnost… U kući i u hrvatskim krugovima gajila se ljubav za hrvatsku kulturnu baštinu, kao i za slobodu. Otac je utemeljio i vodio tvrtku “Industrial Service Products Company, Inc.” u Chicagu. Bio je djelatan u hrvatskoj zajednici, posebice tijekom ratnih godina. Studirala sam u Kaliforniji i specijalizirala film i televiziju, i primila nekoliko stipendija.
Još kao studentica snimili ste film Freedom from Despair/Sloboda iz očaja i za njega dobili više priznanja. Recite nam nešto više o tom filmu…
Moj je tata došao u Ameriku, kao i mnogi drugi, samo s ono malo robe na sebi. Radio je teško i uspio je utemeljiti gore spomenutu tvrtku, koja je zahvaljujući njegovu radu i umijećima, izrasla u vrlo uspješnu tvrtku. Imao je instinkt i volju za uspjehom, a Amerika mu je omogućila da to i ostvari. Majka je prvo radila kao krojačica, zatim na raznim položajima u jednoj velikoj prodajnoj kući. Bila je velika podrška tati i odgajala je mene i brata. Moj prvi film se, dakle, temelji na životnoj priči mog oca, ali i mama je dio tog filma, ona govori o svom životnom putu, kao i moj djed. Ali životni put mog oca u filmu predstavlja milijune života drugih izbjeglica. Neki od njih također su u tom filmu.
Mia Vam je donijela nagradu Emmy od TV Akademije za najbolje djelo iz umjetnosti i kulture/povijesti. Veliko je to priznanje. Jeste li ga očekivali ili barem priželjkivali?
Moram priznati da sam se nadala i, evo, priželjkivanja su mi se ostvarila. Ali nije to bilo priželjkivanje samo zbog mene, nego to gledam kao priznanje Miji Čorak i hrvatskoj dijaspori općenito, posebice onima koji su svojim talentima i napornim radom obogatili američku kulturu. Mia je bila dio te dijaspore i vrhunski uzor plodne simbioze emigrantskih talenata i kreativnosti s prilikama koje pruža američki slobodarski i ekonomski sustav. Zato sam kod dodijele Emmyja naglasila na hrvatskom jeziku da ga posvećujem Miji i svim Hrvatima u dijaspori i u domovini! Mia predstavlja mnoge Hrvate koji su morali napustiti rodnu grudu, a i domovinu u kojoj je Mia rođena i odgojena, u kojoj je prvi put zaplesala. I domovina je, dakle, veliki dio njezina života. Zato i dijaspora i domovina trebaju biti ponosni na uspjehe Mije i svih svojih sunarodnjaka u prošlosti i sadašnjosti.
Cijela moja priča nalazi se u fantastičnom sjećanju hrvatskog franjevca fra Ljube Čuvala s kojim sam imao prigodu blisko raditi i poznavati ga. Fra Ljubo je služio hrvatskoj dijaspori u različitim službama i pozicijama. Jedna od tih službi bila je i župnik Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. I upravo tu nalazi […]
Što bi poručili mladim Hrvatima?
Radite, budite djelatni, neumorni! Ove sve nagrade i priznanja su plog moga napornog rada, vrlo postojanog rada. Ja uvijek stavljam svu svoju energiju i sve strasti u ono što radim. Također smatram mladi trebaju imati dobre mentore od kojih mogu učiti. S mentorima bi se trebali sastajati i porazgovarati svakih nekoliko mjeseci. Birajte zvanja i projekte za koje imate dara i strast. Ako spojite strast i uporan rad, rezultati će uslijediti. Vaši uspjesi će privući druge koji također žele uspjeti. Imajte integritet. Budite oni koje ljudi pamte. Budite nezaustavljivi. Budite etični!
