Adrian Beljo
FOTO: Privatni album
Samo je jedan trenutak u životu Adriana Belje u kojem se htio vratiti u Kanadu u kojoj je rođen te u kojoj je odrastao. Danas profesor i voditelj Centra za međunarodnu suradnju na Veleučilištu Edward Bernays, a tada mladić s netom ranije završenom srednjom školom, Adrian je godinu dana nakon svog povratka u Hrvatsku već i otišao u Kanadu na ljetni posao, a nakon toga je i planirao tamo upisati fakultet.
Noć prije nego što je obitelj Tomislave Francisković Vitez iz Osijeka trebala otputovati u Kanadu, predstavnik stanara im je dao uputu da u slučaju uzbune moraju otići u podrum. Ta ljetna večer 1991. godine ipak je protekla mirno, kao i sljedeće jutro, no ono što tada nisu znali je da su otišli u vrijeme kada […]
Od svega je, nametnuo se već odgovor, odustao, i zato već točno 30 godina živi i radi u Hrvatskoj.
Adrian Beljo nam je u sklopu serijala o povratnicima ispričao i koja mu je bila motivacija za ostanak, unatoč svim razlikama koje su ga možda i odvlačile od Lijepe Naše.
“Na početku je bilo dosta izazovno zbog ratnih događanja. Nama je bilo u redu jer smo bili u Zagrebu, ali nam je sve bilo drugačije i novo. No, bili smo svjesni svega što se događalo, a i sami smo bili uključeni u borbu za samostalnost još u Kanadi, svako na svoj način. Ja sam tada bio jako mlad, ali smo znali organizirati prikupljanje sredstva za pomoć domovini. Ja u srednjoj školi, a ostali kako su mogli u to vrijeme”, objasnio je naš sugovornik.
Jednostavnije, ali…?
“U početku sam sve uspoređivao s Kanadom. Ovo je povoljnije, ovo je jednostavnije… No, kada se čovjek vrati onda opet počne uspoređivati sve s Hrvatskom i vidi da su neke stvari ipak ljepše u domovini, počevši od klime, ljudi i druženja… Neke su stvari dosta drugačije u odnosu na Kanadu, a prvi primjer je ispijanje kava po kafićima, ali i načini okupljanja oko sporta. Hrvatska ima toliko toga za pokazati, ali ima i Europa. U pet sati vožnje automobilom se može doći do puno glavnih gradova u susjedstvu, to u Kanadi nije moguće”, otkrio je junak naše priče.
Da razlike postoje, i na njih se treba pripremiti, duhovitim je primjerom pokazao i slučaj Adrianovog brata koji je srednju školu upisao u Zagrebu. Ne znajući da u Hrvatskoj mladi upisuju srednje škole na temelju ocjena te kvalitete škole, on je upisao školu na temelju – količine grafita na zgradi…
“Vratio se iz škole i ja ga pitam koju je odabrao, a on će meni: ‘Pa ta neka škola na Jordanovcu’. Na kraju je ispalo da je to bila XV. gimnazija MIOC, nije imao pojma da je to jedna od najtežih srednjih škola. Bilo mu je teško, no u jednom trenutku je jednostavno shvatio da mora zagrijati stolicu i učiti”, ispričao je naš sugovornik.
Hrvat iz Bosne i Hercegovine, pa Hrvat u Njemačkoj, pa na kraju – Hrvat u Hrvatskoj. Tako bi se ukratko opisao tijek života Roberta Babića, povratnika iz Njemačke koji već 24. godinu svoj život gradi u Zagrebu sa svojom obitelji. U razgovoru u sklopu serijala o povratnicima, Robert nam je otkrio kako su ga ove […]
Adrian je pak na studiju anglistike na Filozofskom fakultetu upoznao brojne kolege koji su baš kao i on stigli u iz dijaspore studirati u Kanadu. Iako se većina njih nakon studija vratila u svoje zemlje, razveselilo ga je to što su nakon nekoliko godina na posljetku i oni ipak preselili u Hrvatsku. A tu je i njegov angažman u Hrvatsko-kanadskoj poslovnoj mreži (CCBN), gdje je pritom spomenuo i brojne poduzetnike koji su u Hrvatskoj osnovali svoje tvrtke…
“Tu je i Joe Bašić, organizator Ultre u Splitu, John Gašparca, predsjednik uprave PwC Hrvatska… Zanimljivo mi je što se i inače puno ljudi vratilo, i stariji i mlađi. Drago je to vidjeti, a uvijek je isti zaključak, a to je da je Hrvatska prekrasna i sigurna zemlja. Neke stvari idu u pravom smjeru”, priznao je.
Po završetku studija radio je kao sudski tumač, a kao izvorni govornik engleskog jezika imao je veliku prednost te su mu se otvorila vrata na Hrvatskim studijima, a kasnije i na Veleučilištu Edward Bernays gdje je od samog osnutka. Danas predaje engleski jezik, ali je i voditelj Centra za međunarodnu suradnju na Bernaysu te svakodnevno radi sa studentima koji odlaze razmjenu u inozemstvo…
Ipak žele ostati u Hrvatskoj
“Jako je bitno da mladi imaju priliku otići van jer često imaju predodžbu koju dobiju iz okoline, ali to konkretno nisu iskusili. Najčešće odlaze u Italiju i Francusku, barem studenti s našeg fakulteta i više-manje uglavnom su imali pozitivna iskustva. No, nitko od njih nije rekao da bi ostao živjeti vani, svi se žele vratiti i graditi svoj život u Hrvatskoj”, objasnio je.
Adrian je tako imao prilike i raditi s Hrvatima u inozemstvu kojima je pružena stipendija na Veleučilištu, za koje ima samo riječi hvale…
Vladislavci – ključno je ovo naselje nedaleko od Osijeka kojim je dugogodišnje putovanje Carmen Rosa Munaico Banaj započelo u Peruu u kojem je rođena te na posljetku završilo u Hrvatskoj. Naime, riječ je o mjestu u kojem je rođen njezin djed koji je prije 80-ak godina otišao u daleku Južnu Ameriku. Do smrti se nije […]
“Hrvatska jako malo privlači strane studente, zbog čega smo htjeli da dođu preko nas i nadam se da će tako biti i u budućnosti”, naglasio je.
Kao veliki ljubitelj sporta tijekom posljednjih godina bio je dijelom brojnih momčadi koje su i osvajale medalje. Igra i hokej na ledu, ali i mali nogomet, gdje je sa svojom ekipom pobijedio u turniru popularne Kutije šibica, pa se nametnulo logično pitanje – “kanadski” hokej ili “hrvatski” nogomet?
“Volim i jedno i drugo! Kao pravi Hrvat nogomet je tu ipak glavni sport, mi smo se uvijek okupljali u hrvatskim klubovima. Čak smo na inicijativu konzula Kanade u Hrvatskoj počeli igrati nešto što se zove ‘ball hockey’ – sve je isto kao hokej, ali se ne igra na klizalištu. To je bilo jako lijepo”, napomenuo je junak naše priče.
Ljubav prema sportu dijeli i sa svojom djecom, pa smo ga pitali i – tko je bolji?
“Rekao bih sin, ali samo zato što je u boljoj formi, ali inače se ja ne dam”, nasmijao se Adrian.
Za sebe, kao i svoju obitelj, rekao je da mu u Hrvatskoj ništa ne nedostaje…
Kao dijete sate je provela pred računalom u svom domu u Asunciónu, glavnom gradu Paragvaja, kako bi gledala ulice njoj tada daleke Makarske u Hrvatskoj. Kako su one izgledale, kako su se ljudi ponašali i kako je život tekao u Lijepoj Našoj, zemlji iz koje njeni korijeni dolaze? Mariana Glavinich 2018. godine odlučila je u […]
“Ja jesam za to da djeca jedan dio studija u budućnosti provedu u inozemstvu, ali zasad nisu izrazili žaljenje što nisu otišli u Kanadu. Jako smo povezani s obitelji koja je još u Kanadi, važno je održati te veze”, zaključio je Adrian.
urednik projekta: Ivan Ril
