Tomislava Francisković Vitez
FOTO: Privatni album
Noć prije nego što je obitelj Tomislave Francisković Vitez iz Osijeka trebala otputovati u Kanadu, predstavnik stanara im je dao uputu da u slučaju uzbune moraju otići u podrum. Ta ljetna večer 1991. godine ipak je protekla mirno, kao i sljedeće jutro, no ono što tada nisu znali je da su otišli u vrijeme kada je započeo najbolniji te najteži period u modernoj hrvatskoj povijesti – Domovinski rat.
“Hrvatska nije samo moja država, već je i moja obitelj”, riječi su Camile Beović Vege, jedne od brojnih potomaka Hrvata iz dijaspore koja je svoj životni put pronašla u Hrvatskoj. Rođena u La Sereni, u Čileu, Camili su trebale godine da otkrije svoju prošlost, no sada kada je zna, ispričala nam je, može se okrenuti […]
Naša sugovornica, čije smo iskustva imali prilike počuti, odrastala je u Kanadi gdje je završila i fakultet, no zatim je zajedno s obitelji odlučila napraviti nešto vrijedno – vratiti se u Hrvatsku, i to kako bi se bavila medicinom…
“Mi smo tog ljeta otišli, a zbog rata se nismo ni vratili. Ja sam bila mala, ali se sjećam tate koji je gledao vijesti i političare kako stalno nešto raspravljaju. Sjećam se i mame koja mi je objašnjavala kako više ne postoji petokraka te da sada imamo grb”, ispričala nam je Tomislava u sklopu serijala o povratnicima.
Biti stranac u Kanadi nije bilo jednostavno. Njena obitelj isprva je živjela kod tete, a trebalo je vremena i truda da mogu reći da su uspjeli sagraditi život.
Izazovni počeci
“No, roditelji su nakon nekog vremena dobili bolje poslove pa smo se imali prilike preseliti u kuću i imati lijep život. Ja sam jako brzo naučila engleski jezik. Išli smo u hrvatsku crkvu, a moji su i upoznali brojne Hrvate s kojima smo se družili. To su također bili ljudi koji su došli manje-više isto kada i mi”, ispričala je junakinja naše priče.
Na povratak 2007. godine njezinu obitelj zapravo su potaknule dvije stvari – dot-com kriza u Kanadi, ali i Tomislavina želja za studiranjem medicine koju je uspjela ostvariti kada se otvorio studij na engleskom jeziku u Zagrebu. Prvi dojam kada se vratila bio joj je, kaže nam, kulturološki šok…
“Odrastanje u Kanadi mi je bilo relativno mirno i bez previše stresa, dok je to ovdje ipak drugačije. Nisam bila zadovoljna kvalitetom predavanja na engleskom jeziku, u Kanadi se studente potiče na raspravu i slobodno razmišljanje”, objasnila je.
Hrvat iz Bosne i Hercegovine, pa Hrvat u Njemačkoj, pa na kraju – Hrvat u Hrvatskoj. Tako bi se ukratko opisao tijek života Roberta Babića, povratnika iz Njemačke koji već 24. godinu svoj život gradi u Zagrebu sa svojom obitelji. U razgovoru u sklopu serijala o povratnicima, Robert nam je otkrio kako su ga ove […]
Specijalizacija u polju pedijatrije također joj je donijela nove stresove. Odnosi su drugačiji, a neugodnih iskustava je puno. Kako prijeći preko takvih problema, pitamo je kao buduću pedijatricu, i raditi u korist pacijenata?
“Bila sam ljuta i revoltirana, no jednostavno sam si ‘stavila u glavu’ da s takvim ljudima nema veze ono što ja radim, to je samo između mene i pacijenta”, priznala je.
Koliko god je stav i odnos ljudi drugačiji, Tomislava je naglasila kako cijeni što su u Hrvatskoj prijateljstva puno intimnija…
“Ljudi u Kanadi ne pričaju o svojim problemima, možda su zato i odnosi tamo skladniji, jer su jednostavno površniji”, otkrila nam je.
Je li bolji hrvatski ili pak kanadski način, Tomislava nije bila sigurna, no ono što zna je da je uz supruga i boravak u Hrvatskoj postala otvorenija…
“U Hrvatskoj kada stekneš dobre prijatelje s kojima si blizak, to je za život”, naglasila je.
Tomislava je u Hrvatskoj sa suprugom i podigla obitelj, dvoje djece za koje je sretna što će imati prilike odrastati u Hrvatskoj…
Vladislavci – ključno je ovo naselje nedaleko od Osijeka kojim je dugogodišnje putovanje Carmen Rosa Munaico Banaj započelo u Peruu u kojem je rođena te na posljetku završilo u Hrvatskoj. Naime, riječ je o mjestu u kojem je rođen njezin djed koji je prije 80-ak godina otišao u daleku Južnu Ameriku. Do smrti se nije […]
“Drago mi je što će moja djeca odrastati u Hrvatskoj jer mislim da se u Kanadi ne potiču na kritičko razmišljanje. Edukacija u tamošnjim osnovnim školama nije dobra. Ovdje je teško, možda i malo previše teško, no djecu se tu uči kritičkom razmišljanju, čak i unatoč ponekim profesorima koji zahtijevaju bespogovorno ponašanje. Ljudi koji su odrastali u Hrvatskoj naučili su se težem životu i to je dobro jer ih kasnije možeš staviti u bilo kakvo okruženje i oni će se jednostavno snaći. To vidim i po svom suprugu”, objasnila je.
No Tomislava se, kao i brojni roditelji u Hrvatskoj, ipak boji za budućnost i preživljavanje svoje djece…
Kritičko razmišljanje koje se cijeni
Ova buduća pedijatrica govori i kako joj je obitelj koju je stvorila sa suprugom glavni razlog i motivacija zbog kojeg je ostala u Hrvatskoj. Da se okrenula samo karijeri, rekla nam je, nije sigurna koliko bi se zadržavala…
“Volim imati osjećaj sigurnosti u sustav jer sam jednostavno na to naviknula. Ipak, nisam sigurna koliko bih se vratila u Kanadu jer sam boravkom u Hrvatskoj shvatila koliko tamo vlada konzumerizam”, istaknula je, otkrivši kako bi njena preferencija ipak bila Europa.
Uz specijalizaciju, pripremanje za stručni ispit i dvoje djece, kako Tomislava provodi slobodno vrijeme?
“Nemam ga! Provodim ga s djecom ili učim. Ponekad odem malo na kavu s prijateljicama, ali sam uglavnom što više s djecom!”
Kao dijete sate je provela pred računalom u svom domu u Asunciónu, glavnom gradu Paragvaja, kako bi gledala ulice njoj tada daleke Makarske u Hrvatskoj. Kako su one izgledale, kako su se ljudi ponašali i kako je život tekao u Lijepoj Našoj, zemlji iz koje njeni korijeni dolaze? Mariana Glavinich 2018. godine odlučila je u […]
“Sve u svemu, ipak se lijepo živi u Hrvatskoj, opuštenije je i imaš više vremena za svoju obitelj. Da sam u Kanadi, vjerojatno bi konstantno radila. Kad god pitam nekog u Kanadi kako im je, uvijek je isti odgovor: ‘Imam puno posla. Posao je uvijek ono što tamo dominira, dok ovdje imaš puno više vremena za obitelj i prijatelje”, zaključila je naša sugovornica.
urednik projekta: Ivan Ril