Tanya Ariana Bendiš
FOTO: Privatni album
Kako bi se zvao mjuzikl s pričom mlade Hrvatice koja svoj put nakon niza uspjeha u SAD-u, a zatim i Europi, u svojim dvadesetima pronalazi ponovno u Hrvatskoj, zemlji iz koje su njezini roditelji otišli prije 30-ak godina?
Baš kao u filmu, tako se naglavačke okrenuo život Javiere Buzolić, Čileanke koja posljednjih godina živi u Hrvatskoj. Ona je kao prva od potomaka već trećeg naraštaja svoje obitelji s Brača odlučila ostati u Hrvatskoj, a na to ju je, čak i na njeno samo iznenađenje, nagnala upravo ljubav. Javiera je rođena u Antofagasti, prekrasnom […]
Možda mu ne znamo naziv, ali je sigurno kako bi mu nadahnuće mogla biti Tanya Ariana Bendiš. Ova 29-godišnja balerina takav je svoj put nazad u Hrvatsku pronašla još 2018. godine, a mi smo s njom imali prilike razgovarati u sklopu serijala o povratnicima, tek nekoliko sati prije nego što je morala odjuriti na još jedan mjuzikl u kojem je dijelom baletnog ansambla “Ljepotice i zvijeri”, koji se izvodi u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Tanya se u SAD-u školovala kako bi mogla postati vješta u plesu kojeg i dan-danas smatra jednim od svojih velikih strasti. Nakon završenog fakulteta zaposlila se i u Međunarodnom baletnom kazalištu u Seattleu u kojem je živjela, da bi nakon tri godine otputovala po nove pobjede u Europu. Ideju o povratku na Stari kontinent pobudile su tada u njoj još i kolege koje su i same većinom iz Europe…
“Zbog njih mi je bilo jasnije da želim nazad u Europu. Bila sam dva mjeseca u Njemačkoj, malo u Francuskoj, gdje sam išla na audicije. Na kraju sam dobila upalu pluća kad sam bila u Ljubljani i onda sam lijepo rekla da idem svojoj baki u Zagreb. Kod nje mi je bilo toliko lijepo tih mjesec dana pa sam shvatila da želim biti u Hrvatskoj, a sve ostalo će se riješiti”, objasnila je.
Život u malom koferu
Sljedeća tri mjeseca u Zagrebu je boravila s odjećom spremljenom u jednom manjem kovčegu, a čak je i od pra-tete morala posuditi kaput…
“Kaput je još kod mene”, kroz osmijeh nam je ispričala Tanya.
No, to nije bio njezin prvi “kontakt” s Hrvatskom. U obiteljskoj kući u Kaliforniji oduvijek se pričao hrvatski jezik, a i svakog ljeta putovalo se u Dubrovnik…
“Mi smo doma manje-više pričali hrvatski jezik, tek kada sam krenula u školu rekli su nam da moramo više vježbati engleski. Družila sam se s kolegama iz razreda, a tek u srednjoj školi sam bila s još nekoliko Hrvata. Također, ljeti smo četiri mjeseca provodili u Hrvatskoj pa sam stekla prijateljice koje bih upoznala na plaži. Razmjenjivali smo i razglednice, a ta prijateljstva su ostala i dan-danas”, otkrila je naša sugovornica.
Čepin, prekrasno malo mjesto nadomak Osijeka u kojem živi 9.665 ljudi, rodno je i mjesto Mate Topića, mladog Hrvata koji je iz te općine prije skoro osam godina otišao sa svojom obitelji u potrazi za boljim životom. Njegova obitelj taj je novi dom i pronašla u Njemačkoj, u mjestu Lörrach uz samu granicu s Francuskom […]
“Nema puno ljudi koji su prvi naraštaj potomaka Hrvata u SAD-u. Mi smo uvijek bili povezani s hrvatskom kulturom jer su moji roditelji preselili u SAD početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Većina ljudi koje tamo poznajem već su i četvrti, čak i peti naraštaj pa često ne pričaju hrvatski jezik”, ustvrdila je Tanya, dodavši kako joj je sama znala imati poteškoće jer se, kaže, osjećala kao da je “ni vrit ni mimo”…
“Uvijek si nekako napola, niti Hrvat niti Amerikanac. Ja ne govorim savršeno hrvatski jezik, a nemam ni neka iskustva koja su imala djeca u Lijepoj Našoj. Osim toga, način rada je drugačiji. Meni je normalno imati dva-tri posla kao i ostali Amerikanci, dok to ovdje nije uobičajeno, i te neke navike su mi ostale”, objasnila je.
U Hrvatskoj je isprva surađivala s Kazalištem Komedija, no ubrzo je njezin rad prepoznat pa je sada vanjski suradnik. Osim toga, ovdje se zaposlila i kao grafička dizajnerica. Niti Amerikanka, niti Hrvatica, kaže Tanya, ali zato se udala za – Slovenca…
“Suprug i ja smo se upoznali u tvrtki u kojoj sam radila, i to na jednoj konferenciji u Ljubljani kada je on bio taj koji mi je dao moju akreditaciju. Ja sam tom prilikom morala pisati e-mailove koji su stizali svima u tvrtki, a suprug mi je kasnije rekao da su oni komentirali da sam ja sigurno neka starija zaposlenica jer stalno šaljem e-mailove pa je ostao u šoku kad me upoznao. Sjeli smo na kavu koja je potrajala četiri sata, a onda i ušli u vezu dva mjeseca nakon”, ispričala nam je.
Možemo zamisliti kako je bilo organizirati vjenčanje Hrvatici čija je uža obitelj u SAD-u, rodbina u Zagrebu i Dubrovniku, a mladoženja u Sloveniji. Gregor i Tanya tako su se vjenčali na vrhu Krvavcu u Sloveniji, a kaže nam i da su slavili u još nekoliko gradova – kako ljudi ne bi morali putovati!
Imati farmu životinja zahtjevan je posao koji nema radno vrijeme, a najbolje to zna i mlada obitelj s Raba koja je odlučila napraviti svoju farmu – magaraca. Ova važna, ali zanemarena vrsta u Hrvatskoj dobila je priliku upravo uz Doru Šimičić i Kristiana Perezu. Njihovu četveročlanu obitelj krasi i činjenica što se radi upravo o […]
“Imali smo slavlje u Seattleu i na Krvavcu, a još smo dužni jedno u Dubrovniku”, podsjetila je junakinja naše priče.
Zanimljiv im je život u Zagrebu što duže ovdje borave, kaže Tanya: “Imamo zajedničke prijatelje, a stalno sam dolaze i Slovenci u posjet, svaki vikend je netko kod nas”.
S obzirom na to da joj je otac iz Dubrovnika, a majka iz Zagreba, pitamo je: Dubrovnik ili Zagreb?
“Joj, teško je reći. Dubrovnik jako volim, prekrasan je i jako volim ljude tamo, a puno me toga veže i uz djetinjstvo jer smo svake godine tamo provodili ljeta. No kad se vraćam u Zagreb i vozim Slavonskom avenijom, ne znam zašto, ali uvijek mi se javlja taj osjećaj: ‘Stigla sam doma’. Čak i kad tu nisam živjela”, dodala je.
Jedino što je rastužuje, ističe, je vidjeti Zagreb u stanju kakvom je nakon potresa…
“Ipak, sviđa mi se što grad ima svoj duh”, objasnila nam je Tanya.
Dijelom brojnih izvedbi
Danas Tanya ima treninge svakog radnog dana u jutarnjim satima, uz izvedbe u večernjim satima. Slijedom toga, nastavili smo sa serijom ozbiljnih pitanja: balet ili suvremeni ples?
“Uh! Opet je pitanje koji suvremeni ples je u pitanju. Možda preferiram suvremeni ples ako je riječ o neoklasici. Nemam ništa protiv modernih, volim ih gledati, ali se nikada nisam vidjela u njima sto posto. Volim kada koreografija daje neku priču, ali nije svih sto posto apstraktna. Opet, kada pričamo o klasičnom baletu, ja jako volim improvizacije i kreiranje, zbog čega mi to možda tamo nedostaje. Kada si ti u primjerice, Labuđem jezeru, imaš pokrete koje možeš raditi i to je to, nema kreativnosti”, naglasila je.
Zbog obitelji je otišla iz Hrvatske, a u nju se vratila zbog sebe – tako bi se mogao ukratko opisati put Branke Ćubelić, Hrvatice iz Australije s kojom smo imali prilike razgovarati u sklopu serijala o povratnicima, a koja nam je dopustila da malo zavirimo u njezin život i sve što ju je obilježilo. A […]
“U svemu što radim volim kreirati nešto novo ili promijeniti postojeće. I u grafičkom dizajnu radim animacije, zbog čega je važno uhvatiti prirodni pokret”, otkrila je.
Najdraža uloga joj je bila kada je u Seattleu utjelovila Lucy u Drakuli, mladu djevojku koju ugrize Grof Drakula i koja i sama postane vampirom…
“To je mješavina klasike i suvremenog jazza, a ima i elemenata stepa. To je predstava koja uključuje sve dinamike, slično mjuziklu, samo nema pjevanja. Meni je to bilo super, u tom liku sam mogla dramaturški napredovati i ulaziš u jednu priču, u jedan lik”, objasnila je junakinja naše priče.
Kada je u pitanju Hrvatska, oduševila ju je popularna rock opera Jesus Christ Superstar u kojoj je dijelom baletnog ansambla, a potom nam je otkrila i koji su je mjuzikli od malena privlačili…
“Oduvijek sam voljela mjuzikl Sound of Music (Moje pjesme moji snovi) i lik Liesl koja pjeva ‘I’m sixteen going on seventeen’. Volim jako i Harryja Pottera pa mi je odličan mjuzikl Harry Potter and the Cursed Child. Ipak, voljela bih najviše kada bi Hrvati stvarali više svojih mjuzikla. Alfi Kabiljo s Jalta, Jaltom i takvim produkcijama su savršeni mjuzikli, ali sada u posljednjih nekoliko naraštaja nema ih toliko. Treba više mladih ljudi koji stvaraju mjuzikle, voljela bih doživjeti to u svojoj karijeri”, naglasila je.
Kao članica kazališta Komedija, Tanya je istaknula kako se osjeća njihovom, a vrlo je zahvalna što su je i ostali prihvatili. Još najmanje deset godina vidi se kao plesačica, a nakon toga htjela bi se “baciti” i u koreografiju…
Čovjek s puno života, mogli bismo nazvati Matta Darka Sertića, Hrvata koji je uspio ono što brojni nisu – u SAD-u razviti tvrtku koja proizvodi komponente za poluvodičku industriju. No, velika posebnost Matta Sertića je što je taj isti proizvodni pogon početkom stoljeća doveo i u Hrvatsku, u isti Sisak u kojem je i odrastao, […]
“Osim toga, grafički dizajn će uvijek biti tu za mene tako da i ako dođe do ozljede, bit će sve u redu. Svakako se više želim baviti kreiranjem programa za mlade i prostora u kojem mladi umjetnici imaju mogućnosti prezentirati svoj rad jer je ponekad vrlo teško izboriti se”, zaključila je Tanya.
urednik projekta: Ivan Ril
