Dora Šimičić
FOTO: Privatni album
Imati farmu životinja zahtjevan je posao koji nema radno vrijeme, a najbolje to zna i mlada obitelj s Raba koja je odlučila napraviti svoju farmu – magaraca.
Zbog obitelji je otišla iz Hrvatske, a u nju se vratila zbog sebe – tako bi se mogao ukratko opisati put Branke Ćubelić, Hrvatice iz Australije s kojom smo imali prilike razgovarati u sklopu serijala o povratnicima, a koja nam je dopustila da malo zavirimo u njezin život i sve što ju je obilježilo. A […]
Ova važna, ali zanemarena vrsta u Hrvatskoj dobila je priliku upravo uz Doru Šimičić i Kristiana Perezu. Njihovu četveročlanu obitelj krasi i činjenica što se radi upravo o povratnicima iz Švedske, dalekog i hladnog Stockholma kojeg su prije tri godine zamijenili otočkim životom na kojem su i odrasli.
U sklopu serijala o povratnicima, ova skladna obitelj ispričala nam je zašto su se odlučili za ovu veliku životnu promjenu, kada je njihov stariji sin imao tri mjeseca. U kratkim crtama, govore nam, život u Švedskoj bila je borba…
‘Nešto je kvalitetnije kod nas’
“Iako se radi o stvarno uređenoj državi, život nije lagan, posebno na početku. Radili smo razne poslove od konobarenja, čišćenja, rada u noćnom klubu… Ja sam najviše radila u vrtiću, a Kristian u firmi za selidbu. Upoznali smo super prijatelje s kojima smo i danas u kontaktu tako da smo se slobodnim danima družili ili istraživali grad i okolicu”, objasnila nam je Dora.
“Razlog dolaska natrag i motivacija za opet novi početak je neobjašnjiva. Postoji nešto što je ipak kvalitetnije kod nas i smatramo da je to važnije u životu”, dodala je naša sugovornica.
A ubrzo pri povratku odlučili su se ostvariti san o kojem su razmišljali od djetinjstva. Za sve one koji su pogađali, to je upravo bila nabavka magarca, ali ne u “opegeovske” svrhe…
Nakon godina slušanja o zemlji svojih predaka, rodom Čileanka Dragica Vukelić posvetila se promicanju hrvatske zajednice i kulture u dalekom Santiagu de Chile. Uz povremene dolaske u Hrvatsku prema kojoj gaji jake emocije, Dragica je prije nekoliko godina i ispunila obećanje svog preminulog oca Jose: na 300-ak stranica napisala je knjigu nadahnutu njegovim životom. U […]
“Volimo provoditi vrijeme vani pa smo planirali imati magarca za ljubimca, prijatelja kojeg bi trenirali za dječje jahanje. Vrijeme se mijenja i tako se broj magarca na otoku jako smanjio, populacija mu je znatno pala. Prvo su naši prijatelji htjeli vidjeti magarca pa se vijest proširila i tako je bilo sve više zainteresiranih. Osim što nam je bilo drago upoznavati ljude s magarcem, posebno one najmlađe, još jedan razlog proširenja farme je bilo mlijeko. Znali smo da je zdravo pa smo prvenstveno htjeli imati za naše potrebe. Tako da smo u kratkom vremenu imali sedam magarca”, otkrila nam je Dora.
A koliko je danas veliko to životinjsko carstvo OPG Kanata? Osim primorsko-dinarskih magaraca, istarskih magaraca i dva minijaturna magarca koja su stigla iz Nizozemske, obitelj ima i još četiri patuljaste koze, ali i dvije ovce koje su spasili. Ovo veselo društvo nadgledavaju i dvije mačke, a kako oni svi provode dane vidljivo je svima i na društvenim mrežama na kojima obitelj redovito objavljuje “crtice” iz svog života…
“Kada nešto voliš i ispunjava te, ništa nije teško. Na farmi uvijek ima posla i nikada se neće završiti jer ideje samo dolaze tako da odradimo ono što je obavezno, a ostalo koliko se stigne. Uz dvoje male djece i 19 životinja život nije dosadan. Pokušavamo što više vremena provoditi vani tako da su i djeca to poprimila od nas i jako su sretna kad smo u prirodi”, napomenula je Dora.
Miljenik među mnoštvom
Mlađi sin još je možda premalen da bi imao svoga miljenika, ali zato stariji točno zna koju životinju voli najviše. To je, ponovno ste pogodili, jedan od magaraca…
“Sve aktivnosti napravimo zabavnima, ali najviše od svega što stariji sin voli raditi je voditi magarca na povodac”, prepričala nam je.
Postupno i neplanski – tako bi se mogao okarakterizirati povratak više hrvatskih iseljenika s kojima smo razgovarali u sklopu serijala o povratnicima. Među njima je i Marina Deur, Hrvatica rođena u São Paulu koja je podijelila svoja iskustva o povratku 1990., nakon što ju je na preseljenje potaknuo Zagreb kojeg vidjela u svom punom sjaju, […]
Inače, vrijedno za spomenuti, magarci se smatraju jednim od najstarijih domaćih životinja koje uz ljude žive već oko šest tisuća godina. Iako je ova vrsta tijekom povijesti imala veliku važnost za seljake i vjernike, s godinama njihova popularnost znatno je opala zbog razvoja poljodjelstva u kojoj su njihovu ulogu zamijenili strojevi. Ipak, prema podacima Ministarstva poljoprivrede o stanju poljoprivrede, njihov broj u Hrvatskoj znatno je počeo rasti od 2016. godine. Do 2021. godine njihova brojka povećala se za čak 84 posto, pa je tako njihov broj tada iznosio 5.269, a moguće je kako je danas ta brojka i veća…
“Naši posjetitelji su jako zadovoljni našom farmom, a posebno ih oduševi koliko su pitome životinje. Ima puno njih koji se prvi put susreću sa životinjama ili starijih ljudi koji su htjeli opet vidjeti magarca nakon dugo godina. Dolaze nam zanimljivi ljudi koji vole prirodu i životinje i ugodno je s njima pričati”, napomenula je naša sugovornica, čija obitelj je sada, govori nam, zadovoljna sa svime što su učinili…
“Troškovi za farmu na otoku su veliki, prihode imamo tijekom ljetnih mjeseci tako da trenutačno ne planiramo širiti farmu. Država daje poticaje za čistokrvne magarce i mi smo zahvalni na svakoj pomoći. Inače sve radimo sami, imamo obitelj koja uvijek uskoči za pomoć tako da se trudimo da bude na kraju godine plus. Hoće li se od farme jednog dana moći živjeti ili ne, pokazat će vrijeme”, ustvrdila je.
U ove tri godine koliko je obitelj imala prilike živjeti i raditi s magarcima, priznala nam je Dora, bilo je dovoljno da znaju da bez obzira na lokaciju njihova doma – bio to ponovno Stockholm, i dalje Rab, ili pak neka treća lokacija, oni bez svojih mezimaca nigdje ne idu!
Čepin, prekrasno malo mjesto nadomak Osijeka u kojem živi 9.665 ljudi, rodno je i mjesto Mate Topića, mladog Hrvata koji je iz te općine prije skoro osam godina otišao sa svojom obitelji u potrazi za boljim životom. Njegova obitelj taj je novi dom i pronašla u Njemačkoj, u mjestu Lörrach uz samu granicu s Francuskom […]
“Sigurno znamo da ćemo uvijek imati bar jednog magarca, živjeli mi na Rabu ili se vratili u Švedsku. Trenutačno imamo ispunjen život i zbog toga smo sretni”, zaključila je Dora Šimičić.
urednik projekta: Ivan Ril
