Stanko Guldescu
FOTO: PR
Hrvatskoj općoj javnosti (u domovini i svijetu) ime Stanka Guldescua gotovo je nepoznato. Samo neki povjesničari i oni koji se zanimaju za Bleiburšku tragediju prepoznaju njegovo ime i prezime. Ali i šira javnost trebala bi znati barem ponešto o čovjeku koji je prošao, što se kaže, cijeli svijet, i Hrvatsku ne samo u srcu nosio nego je uvijek riječju i perom širio istinu o Hrvatima i Hrvatskoj.
U hrvatskom iseljeništvu ponikao je velik broj sportaša u raznim kategorijama. Oveći broj njih postigao je svjetsku slavu, ali ipak nisu poznati (ili vrlo šturo) u domovini svojih predaka. Jedan od njih je i Frank Matich/Matić, nekoć poznati vozač trkaćih automobila. Korijeni Frank je rođen u predgrađu Sydneyja 25. siječnja 1935. godine. Otac mu Branko […]
Ovaj istinoljubivi znanstvenik i plemeniti čovjek zaslužuje da ga Hrvati zauvijek pamte.
Buran životni put
Uobičajeno se navodi da je Stanko Guldescu rođen u Trstu. Premda zemljopisno točno, ipak tu postoji jedna zanimljiva crtica. Naime, on je rođen 16. prosinca 1908. na američkom brodu u tadašnjoj austrougarskoj luci Trstu. Otac mu je bio Hrvat rumunjskoga podrijetla.
S međumrežja doznajemo da mu je djed rođen u Istri, da se u Meksiku borio za cara Maksimilijana (1832. – 1867.), mlađega brata cara/kralja Franje Josipa (1830. – 1916.). Maksimilijan je pogubljen u Meksiku, a Guldescu dospio u Virginiju, SAD. Stankova majka bila je Hrvatica iz Istre (prezimenom Julanić) i od nje je naučio ne samo hrvatski jezik i lijepu čakavštinu nego i poprimio duboko hrvatsko domoljublje.
Nisam uspio pronaći podataka o sudbini Stankova djeda, što je bilo s njegovim ocem, kako je majka dospjela na američki brod da bi ga ondje rodila, kakvo mu je bilo djetinjstvo, kada je i kako došao u američku vojsku…? Nadajmo se da će s vremenom još poneki detalji iz njegove mladosti postati poznati.
U svojem dugom emigrantskom djelovanju susreo sam velik broj ljudi iz hrvatske dijaspore diljem svijeta. U tom obilju lica i ljudskih karaktera bilo je i onih koji su na mene ostavili trajan i upečatljiv dojam. Jedan od njih bio je Edo Pivčević. Susreo sam ga samo jedanput. Bio je gost Udruge za hrvatske znanosti u […]
Studij povijesti otpočeo je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom Drugoga svjetskoga rata bio je u američkim ratnim operacijama na Tihom oceanu i postao niži časnik američkih vojnih snaga. I prije nego što je diplomirao predavao je povijest na Sveučilištu St. John u Šangaju (1945. – 1946.) i New Mexico State Teachers College (1947. – 1948.; danas Western New Mexico University). Povijest je diplomirao na Sveučilištu u Madridu (1949.), a poslijediplomske studije nastavio na University of Chicago i postigao doktorat 1953. godine. Naslov mu je disertacije General Rafael Maroto and the Carlist war of 1833-40, koja proučava prvi od triju karlističkih ratova u Španjolskoj.
Nakon poslijediplomskih studija predavao je u nekoliko visokih školskih ustanova: Washington Preparatory School and Lee University (1950. – 1959.), Curry College, Milton, Massachusetts (1960. – 1961), South Dakota State Teachers College (1961. – 1963), Central Methodist College (1963. – 1964), a od 1964. do umirovljenja 1974. godine predavao je u Sjevernoj Karolini, Fayetteville State Teachers College (danas University).
Guldescu je imao višejezično znanje i bio višestranih sposobnosti pa je osim povijesti ponekad predavao i španjolski jezik, a tijekom više godina bio je i pomoćni trener (američkoga) nogometa na STC u Fayettevilleu.
Neumoran istraživač i pisac
Na sudjelovanje Hrvata u američkim oružanim snagama nailazimo već u 19. stoljeću i to u mnogim bitkama koje su vođene za stvaranje Sjedinjenih Američkih Država. U južnjačkoj vojsci Konfederacije borilo se nekoliko stotina Hrvata, najviše njih iz Dalmacije, a imali su čak i svoje jedinice. Velik ih se broj istaknuo i primio najviša odličja u […]
Guldescu je objavljivao radove na njemačkom, španjolskom i, ponajviše, na engleskom. Hrvatska povijest bila je njegova prava ljubav pa su njegovi poznatiji radovi uglavnom posvećeni hrvatskim temama.
Autor je knjiga History of Medieval Croatia to 1526 (1964.) i The Croatian-Slavonian Kingdom 1526–1792 (1970.). Njegov vrijedan prilog Political History of Croatia / Politička povijest Hrvatske objavljen je u poznatoj knjizi (zborniku) Croatia: Land, People, Culture / Hrvatska: zemlja, narod i kultura (1964. i 1970.). Stankovi prilozi iz povijesti, obrazovanja i drugih akademskih polja objavljivani su u mnogim časopisima. Navodim neke od njih: Queen’s Quarterly, National Review, Dalhousie Review, Review of Politics (Notre Dame), World Justice (University of Louvain), Journal of Modern History, South Atlantic Quarterly (Duke University), Social Education, Social Studies, New Pioneer, Thought: A Journal of Philosophy, Education, The Vincentian…
Iz novije hrvatske povijesti posebice su ga zanimala poratna stradanja Hrvata. Ivan Prcela i Stanko Guldescu pripremili su i objelodanili poznatu knjigu Operation Slaughterhouse: Eyewitness Accounts of Postwar Massacres in Yugoslavia / Operacija klaonica: iskazi očevidaca poslijeratnih masakra u Jugoslaviji (1970.), koja donosi svjedočenja iz prve ruke o Bleiburškoj tragediji i Križnom putu. Osim objavljenih knjiga i članaka, Stanko je tijekom nekoliko desetljeća sudjelovao na raznim akademskim skupovima, uključujući i one o Bleiburškoj tragediji.
Guldescu je bio oženjen s Eileen Saka (1922. – 1992). Imali su kćer Janice. One su se za njega brinule dok je potkraj života bolovao od raka. Preminuo je 11. veljače 1990. godine u Lumbertonu, nedaleko od Fayettevillea, Sjeverna Karolina. Urna s pepelom njegovih zemnih ostataka pohranjena je na groblju Mountain View Cemetery, West Pawlet, Vermont.
U svijetu je dobro poznata stara izreka: zdrav duh u zdravu tijelu, kojom se nastojalo i nastoji mlade ljude usmjeravati da se brinu za svoje tjelesno, duševno i duhovno zdravlje. Takvu željenu ravnotežu nije lako ostvariti, a još teže trajno očuvati. Svi sportaši, na primjer, pomno se brinu za tijelo, ali mnogima od njih duh […]
Tijekom svojega dojmljiva životnoga puta Stanko Guldescu je širio istinu o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, i žudno želio slobodu svoje Hrvatske. Vječna mu hvala i pokoj. Nek ne bude zaboravljen!
dr. Ante Čuvalo