Životi velikih ljudi
FOTO: Franjevački vjesnik
Sv. Jeronim, lat.: Hieronymus ili Jerolim kako ga zovu u Dalmaciji, kršćanski je svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof i jezikoslovac. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata.
Sve više smo odvojeni od zemlje i sve manje vidimo veliku sliku svijeta. Povratak je nužan. Traženje mudrosti od onih koji su hodili prije nas je bitno. Na ovim prostorima gdje ja živim nekada su živjela plemena Puebla. Njihova mudrost bijaše duboka. Bili su narod zagledan u nebo! Gledali su život kroz šest smjerova koji […]
Rođen je u Stridonu (za kojeg se na zna gdje se nalazi), 347. godine, a umro je 30. rujna 420. u Betlehemu. Spomendan mu se slavi kao i većini svetaca, na dan njegove smrti, dakle 30. rujna.
“Jeronimovi su životopisci Stridon smještali na vrlo različita područja. Tako Vallarsi smatra da se nalazio u blizini Akvileje, jer je Jeronim imao više prijatelja iz tog kraja s kojima je često komunicirao, a i sam je tamo boravio. Zanimljiva je i teorija po kojoj se Stridon nalazio na području današnjeg Međimurja u mjestu Štrigovi, kako je zapisao pavlinski redovnik Josip Bedeković. Poznati dalmatinski pisci, od Marulića do arheologa don Frane Bulića, ističu pak Jeronimovo dalmatinsko porijeklo. Jeronim pak sebe nikada nije nazvao Dalmatincem, a simpatične uzrečice koja mu se pripisuje ‘oprosti mi Gospodine jer sam Dalmatinac’, nema u njegovim spisima. Iz činjenice da Jeronim, govoreći o Stridonu, prvo navodi Dalmaciju i da o svojem zavičaju govori kako je krševit (Ep. 7,5) te da ga suvremenici i kasnije mnogi autori nazivaju Dalmatincem, za arheologa don Franu Bulića ozbiljni su razlozi da se Jeronimov rodni grad smjesti u Dalmaciju, po svemu sudeći u blizinu današnjeg Grahovskog polja. Istraživanja arheologa Alačevića, koji je pronašao i pročitao natpis na kamenom stupu, pronađen na putu između Grahova i Glamoča, a u kojem se spominje granica između Stridonaca i Salvijata, potkrjepljuju pretpostavku da se Jeronimov rodni grad Stridon vjerojatno nalazio na području današnjega Grahova”, tvrdi prof. dr. Anto Mišić.
Strah je dio naše svagdašnjice. Briga kao da dotiče sve dijelove našeg bića. Čovjek je biće brige. Brinemo se za zdravlje, ljude, ispite u školi, kuće, novce, ulaganja, nogometne rezultate, putovanja, stizanje na vrijeme… Često nas je strah nepoznatoga, nepoznatih. Kaže Krist “Ne bojte se!” Ima netko tko se brine! Drugim riječima: Ti si čovječe […]
Jeronim je bio sin ilirskih kršćanskih roditelja. Hrvati još nisu stigli na ova područja. Kršten je kasnije, u Rimu, gdje je učio studij retorike. Polazio je školu uglednog gramatičara Donata, koji ga je uveo u poznavanje latinskih klasika. Studirao je u Rimu, Trieru i Akvileji. Putovao je po Bliskom istoku te je pet godina proveo u pustinji Halkidi kraj Antiohije. U Antiohiji je produbio svoje biblijsko znanje i usavršavao znanje hebrejskog jezika.
Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, pokori i predanom radu, ali se zbog sukoba vratio u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin zaredio ga je za svećenika. Boravio je neko vrijeme u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. Od 379. bio je tajnikom pape Damasa I. koji ga je vrlo cijenio te mu povjerio reviziju latinskog prijevoda Evanđelja, tzv. Itale.
Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, poznatu Vulgatu. Radio je to preko 20 godina. Nakon smrti pape Damaza, Jeronim je otputovao opet na istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao i vodio muški samostan. Do kraja života živio je pustinjački život i posvetio se molitvi, pisanju i prevođenju.
Po sv. Jeronimu nazvane su mnoge crkve ne samo u Hrvatskoj, nego i među Hrvatima nego diljem svijeta, na svim kontinentima. Posebice je važan i poznat Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima (Pontificium Collegium Croaticum Sancti Hieronymi), u kojem se školuju hrvatski svećenici, a bio je mnogima i utočište u vremenima ratova i izbjeglištva. Iako datira još od 1453. godine, službeno je hrvatski od 1901.
Ovaj veliki svetac kršćanske povijesti obilježio je duga stoljeća biblijskog proučavanja, ali i utjecao na mnoga druga područja.
“Prošlo je 1600 godina od smrti sv. Jeronima, velikog teologa, bibličara, polemičara i ranokršćanskog pisca koji će stoljećima utjecati na zapadnu kršćansku i svjetovnu tradiciju. Njegovi su spisi važan izvor povijesnih podataka. Prijevodi i komentari biblijskih tekstova i polemičke rasprave o teološkim problemima temelji su egzegetskoj i teološkoj znanosti. Latinski prijevod Biblije, poznat kao Vulgata, ključ je za razvoj i razumijevanje srednjovjekovnog, osobito crkvenog, latinskog jezika. Moglo bi se navesti još puno primjera Jeronimova utjecaja na različitim područjima: umjetnosti, crkvenog života, monaštva i slično. Posebno treba istaknuti stoljetnu povezanost hrvatskog naroda sa sv. Jeronimom, koji ga zbog njegova zemljopisnog porijekla doživljava kao svojega”, naglašava Mišić.
Ovo je priča prema kojoj se magarac ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pa ugiba od gladi zbog svoje neodlučnosti. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji: “To znači da se ne može odgovoriti na pitanje može li se čovjek pod jednakim okolnostima odlučiti za i protiv onoga što je jednakovrijedno”. Buridanov magarac u filozofiji […]
Životi velikih ljudi poput sv. Jeronima nadahnjuju toliko da i mi pokušamo ići njihovim stazama. Djelovanje ovog važnog sveca kršćanske povijesti ostavilo nam je dubinu misli i u njegovim izrekama:
“Nepoznavanje Svetog pisma je neznanje Krista”.
“Počnite biti sada ono što ćete postati kasnije”.
“Nije bitno kakvu narav imaš, već što ćeš s njome učiniti”.
“Božja milost može promijeniti svakoga; treba joj se samo otvoriti”.
“Bog vodi ovaj svijet naprijed po ljudima koji se priznaju grešnicima, a ne bezgrešnima”.
“Svi smo mi pozvani prevoditi riječi Evanđelja u djela Evanđelja”.
“Evanđelje je knjiga iz koje čitaš dvostruko više nego što je između korica napisano”.
“Da bi se približio Bogu moraš se prije toga osloboditi svega što te odvraća od njega”.
“Samo u samoći čovjek može doći do velikih istina o životu”.
“Možeš druge učiti o Bogu samo ako tvoj život govori o Njemu”.
“Putuješ svijetom u potrazi za Bogom da bi na kraju shvatio da je On uvijek bio uz tebe”.
“Još je gore biti u neznanju o svom neznanju”.
“Kada je želudac pun, lako je govoriti o postu”.
“Napredovat ćeš razmjerno odricanju od samoga sebe”.
Franjevački vjesnik