Dubrovačka Republika i SAD
FOTO: Pixabay
Veze između američkih kontinenata i hrvatskoga naroda stvarane su još od Kolumbova “otkrića” Amerike te predaje kako je među njegovim mornarima bilo i nekoliko Dubrovčana iako se to u dokumentima nigdje ne spominje, a razni sekundarni izvori upućuju nas na tu činjenicu.
Malarija je zarazna bolest koju uzrokuje parazit Plasmodium, a na čovjeka se prenosi ubodom ženke komarca. Parazit se nastanjuje u jetri i crijevima čovjeka te uzrokuje mnoge bolesti koje, nažalost, i danas mogu dovesti do smrti. Malarija je s područja Republike Hrvatske iskorijenjena šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali i danas se ponekad pojavi jer se […]
Tu je i teorija o hrvatskom podrijetlu Croatan domorodaca. Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je s prvim Europljanima došao i netko “naš”, možemo tvrditi da je veza vrlo stara. Ta veza počinje s Dubrovačkom Republikom i njezinom pomorskom trgovinom.
Za Dubrovačku Republiku možemo reći da je “fenomen” u diplomatskim i geopolitičkim odnosima moderne europske povijesti. Potpunu samostalnost poprima u 14. stoljeću i od tada, pa sve do svoga ukinuća 1808. godine, nastoji je očuvati svim mogućim sredstvima. Dubrovačka se samostalnost ponajviše zasnivala na moćnoj trgovačkoj mornarici i u jakim diplomatskim aktivnostima.
Pomorstvo i diplomacija bili su usko povezani i ovisili su jedno o drugome. Što se tiče pomorstva, Dubrovčani su isključivo trgovali, po mogućnosti sa svima i to s neutralnom robom. Nikada ne bi bili u službi bilo kakvih vojnih kretanja, prebacivanja vojske, oružja i svega sličnoga što se može protumačiti kao pomaganje nekoj državi u njenim vojnim aktivnostima. S druge strane, diplomacija se zasnivala na tijesnim diplomatskim odnosima sa svim državama. U svim su državama nastojali imati svoje poklisare (veleposlanike) i konzule u lučkim središtima. Ako te službe nisu mogli obavljati Dubrovčani, davali su ih strancima koji su zastupali interese Dubrovnika za veliku količinu novca. Isto tako imali su kontakte i sa svećenicima dubrovačkoga podrijetla koji su redovito dojavljivali sve što su čuli i vidjeli u nekoj državi.
Replika originalne mramorne ploče Konzulata Dubrovačke Republike u Istanbulu iz 1720. godine donirana je Gradu Dubrovniku uoči otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, a svečana ceremonija uručenja ploče upriličena je u Palači Sponza, javlja Grad Dubrovnik. Originalna ploča iz 1720. godine pronađena je prije nekoliko mjeseci u Beyoglu, gdje se i nalazio konzulat Dubrovačke Republike. Općina Beyoglu […]
Jedan od poznatijih takvih je i Ruđer Bošković koji je javljao sve što je znao o francusko-britanskim sukobima te američkim težnjama za neovisnost. Službene trgovačke veze između Dubrovačke Republike i engleske krune počinju sredinom 18. stoljeća kada dubrovački brodovi počinju uplovljavati u engleske luke te su tako dio svoje trgovačke politike sa Sredozemnog mora prebacili na Atlantski ocean, s tim da su pazili kako na to reagiraju Španjolska i Francuska s obzirom na njihov odnos s engleskom krunom.
Stanovništvo engleskih kolonija u Sjevernoj Americi podiglo je ustanak protiv engleske krune 1775. godine jer su se htjeli oduprijeti prevelikoj engleskoj dominaciji na tom području. Borbe su vođene do 1781. godine da bi na kraju Englezi priznali neovisnost svojih kolonija, od sada Sjedinjenih Američkih Država u Versaillesu 1783. godine. Dubrovčani su, zahvaljujući svojoj snažnoj diplomaciji, vrlo brzo mogli predvidjeti ishod rata te značaj SAD-a za budućnosti.
Prvi im je to navijestio njihov predstavnik u Parizu, Francesco Favi koji ih je obavještavao i o francuskom, španjolskom i austrijskom priznanju neovisnosti SAD-a te uspostavi trgovačkih veza između njih. Sam je ponudio dubrovačkom Senatu da razgovara s predstavnikom SAD-a u Parizu, Benjaminom Franklinom na što mu je Senat odgovorio negativno jer nisu htjeli time narušiti svoje odnose s engleskom krunom.
Kada su Englezi u ljeto 1783. godine priznali neovisnost SAD-a, s Franklinom je u kontakt stupio Favi i to prema instrukcijama dubrovačkoga Senata. U svom pismu Senatu piše kako je stupio u kontakt s američkim predstavnicima u Europi te da su im oni ponudili slobodnu trgovinu i pristup američkim lukama. Pouzdano se zna da je prvi dubrovački brod uplovio u neku američku luku, točnije Philadelphiju, 1793. godine. Zatim su uplovljavali još i u Baltimore i New York. Iako Dubrovčani nisu nikada formalno priznali neovisnost SAD-a, priznanje se dogodilo na trgovačkom polju jer su dubrovački brodovi mogli slobodno uplovljavati u američke luke. Zašto Dubrovčani nisu formalno priznali SAD, teško je zaključiti. Možda nisu htjeli kvariti odnose s Englezima, a možda zato što su ubrzo u dubrovačkoj pozadini vođene borbe između Austrijskog i Osmanskog Carstva te dolazak Francuza u neposrednu dubrovačku blizinu krajem 18. stoljeća.
Hrvatska povijest na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće obilježena je sukobom na kraljevskom dvoru oko toga tko će biti novi ugarsko-hrvatski kralj. Sukob se vodio između dva brata, Emerika i Andrije. Emerik je kao stariji Belin sin naslijedio svoga oca na ugarsko-hrvatskom prijestolju 1196. godine. Odmah sljedeće godine pobunu protiv njega poveo je bratu […]
Svi su ovi događaji vjerojatno utjecali na to da Dubrovnik svoje diplomatske snage preusmjeri u događaje u svojoj blizini. Francuzi dolaze na dubrovački prostor 1806. godine čime prestaje trgovački odnos SAD-a i Dubrovačke Republike te Francuzi ukidaju Republiku 1808. godine i time su ugasili jednu državicu koja se stoljećima suprotstavljala svim velesilama koje su je okruživale, državicu koja se za slobodu borila, slobodu uživala i o slobodi pjevala i svojom himnom je proglasila.
fra Antonio Petric, Hrvatski franjevački vjesnik
