Sjećanje na Dubravka Dubravca: Oduševljavao se sitnicama i u njima prepoznavao Božju ljepotu

Mi zaista možemo reći Bogu hvala što je stvorio Dubravka tako čudesno, a vjerujemo i da je On zadovoljan načinom na koji je Dubravko otrčao svoju utakmicu života, kada ga je pozvao Sebi tako brzo i neočekivano, nama neshvatljivo.

Dubravko se rodio 28. prosinca 1968. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji u Modriči, u Bosanskoj Posavini. Otac Đuro i majka Ruža odgajali su ga u duhu tradicionalnih, kršćanskih vrijednosti. Budući da je rano ostao bez oca, u dobi od 12 godina, majka se nastavila brinuti za njegov odgoj i školovanje.

Nakon mature u Modriči, Dubravko je upisao Fakultet agronomije u Osijeku koji nažalost prekida Domovinski rat. Nakon pada Modriče – Bosanske Posavine, borba za životnu egzistenciju, sebe i svoje majke, odvela je Dubravka kao i mnoge druge u Austriju gdje je vrijednim i poštenim radom na različitim poslovima zarađivao za život.

Tada, pa čak i više nego danas, Hrvatska katolička misija Beč imala je značajnu ulogu u okupljanju mladih koji su došli u nepoznatu zemlju nakon strahota rata. Mladi su se tada, kao i sada, okupljali u prostorijama misije, centru… Nedjeljne mise na hrvatskom jeziku, folklor, ples, zborovi, druženja, pomogli su vraćanju normalnom, iako u stranoj zemlji još uvijek teškom životu.

Dubravko se kreativno izražavao kroz ples, ali i umjetničku fotografiju i dizajn. Bio je jedna dobra, nesebična i umjetnička duša. Od 2012. godine vodio je ples u misiji svakog utorka tijekom školske godine. Ples ga je ispunjavao, činio sretnim, a svoju zaljubljenost posebno u salsu, prenosio je i na druge.

Osim redovitih plesnih susreta utorkom, svake godine se održavao maskenbal na pokladni utorak i božićni ples u prosincu, a plesači s Am Hofa zajedno su išli na balove: hrvatski, gradišćanski, salsa bal… U vremenu kada se ljudi oduševljavaju gotovo ničim, Dubravko se oduševljavao sitnicama svaki dan i u njima prepoznavao Božju ljepotu. Posebne trenutke koji bi ga oduševili, pamtio je kao da su se dogodili netom prije – skoro kao da i sada živo možemo čuti kako očarano priča o Simfonijskom orkestru HRT-a na gradišćanskom balu krajem 90-ih.

Duhom uvijek mlad i otvoren novim spoznajama i vještinama, Dubravko je tako posljednjih nekoliko godina učio španjolski jezik i bavio se dizajnom. Volio je ljude, druženja, razgovor, sebe je davao nesebično. Brojni mladi naše misije naučili su prve plesne korake upravo s njim, a mnoge je pripremao i za prvi svadbeni ples.

Uvijek miran, vedar, ali i objektivan, znao je reći kako on ne može napraviti čuda za nekoliko sati, ali mi svjedočimo da ih je ipak mogao napraviti – svi su proplesali.

Njegova supruga Christine, obitelj, brojni prijatelji, plesači s Am Hofa pamtit će ga po izvornim hrvatskim vrijednostima, kao poštenog, vrijednog, dobrog, vedrog čovjeka koji je davao sebe i svoje vrijeme drugima i bio im uvijek na raspolaganju.

Antun Brano Šimić upozorava u svojoj Opomeni: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“, a mi možemo reći da je Dubravko uistinu bio velik pod zvijezdama. Njegova djela, osobnost, susreti s njim, ostat će pohranjeni u svakome tko ga je poznavao.

Ljudski gledano, Dubravko je prerano završio svoj ovozemaljski život. Vjerujemo pak, kao što sv. Pavao piše u Poslanici Kološanima, da je Dubravko sada u nebeskim prostranstvima u vječnoj domovini. Dubravko, hvala ti na svemu! Do ponovnog susreta u vječnosti!

Dubravko Dubravac preminuo je 29. listopada 2022. godine.

Naša riječ, Hrvatska katolička misija Beč

Ključne riječi #Dubravko Dubravac #Hrvati u Beču #osmrtnice