Filološko otkriće
FOTO: Screenshot
Hrvatska iseljenička zajednica u Brazilu, kao što se danas zna, nije niti novijeg datuma niti mala u svom broju, no malo je informacija o njezinim aktivnostima, posebno onima koje se tiču hrvatskoga jezika.
Za Brazil, najveću južnoameričku državu i jednu od najvećih na svijetu (8,513.844 četvorna kilometra), Hrvati su pokazivali zanimanje još i prije Prvoga svjetskog rata. Javnost u Hrvatskoj i u iseljeništvu do Prvoga svjetskog rata često je bila obavještavana o stanju u Brazilu, uz preporuku da se iseljava u tu zemlju. Tako je dubrovačka “Crvena Hrvatska” […]
U tom smislu, pisao sam već u Matičinu iseljeničkom zborniku proteklih godina, no kao što to biva u istraživačkome radu, pri pregledavanju donacije Marije Nilce Bačić Lopes naišao sam na zanimljivo otkriće koje donosi novu sliku o hrvatskome jeziku i njegovu položaju u ovoj latinoameričkoj zemlji.
Riječ je o maloj istrošenoj knjižici koja se skoro pa zagubila u mnoštvu knjiga novijeg datuma čiji je naslov svakako zanimljiv i provokativan: „HRVATSKO (jugoslavensko)-PORTUGALSKO (brazilski) priručnik sa riječnikom“ koji je objelodanjen u ožujku 1929. godine u nakladi „Iseljenik“ u São Paulo. Sam naslov već iziskuje da se dobro razmisli na što se točno ovaj priručnik odnosi budući da imamo četiri filološka naziva u dva para: hrvatsko-jugoslavensko i portugalsko-brazilski, koje možemo označiti kao dva jezika i dvije države.
HRVATSKI JEZIK S BRAZILSKIM ISKUSTVOM
Svakako, moguće su i drukčije interpretacije budući da se u Brazilu i danas može čuti izraz „língua iugoslava” (jugoslavenski jezik) i „língua brasileira“ (brazilski jezik) od pokojeg člana zajednice, nazivi koji nisu uobičajeni u službenome nazivlju.
Ova problematika može se bolje razumjeti uzevši u obzir datum izdavanja i samog nakladnika u sklopu kojeg je djelovao Jugoslaven u Braziliji, najdugovječnije novine u Brazilu koje je osnovao Milan Wollner, naš poznati izdavač koji je i sam u svome „Iseljeničkom almanahu“ 1933. godine govorio o „Gramatici i vježbenici hrvatsko-portugalskog jezika“, za koju još uvijek ne znamo je li uopće objavljena. Ovdje je potrebno pridodati činjenicu da je sama neodređenost i otklon što se samog jezika tiče prisutna u tekstu ove knjižice od 37 stranica, počevši od naslova (riječnik), no i riječi variraju između ijekavice i ekavice, hrvatskoga te srpskoga standarda.
No, čemu je služio, zapravo, priručnik? Kao što stoji u predgovoru: „Ova knjiga, neka pomogne iseljenika kod prvih neprilika, koje svakog postizavaju stigavši u tudji svet, nepoznavajući jezik dotične zemlje“, dakle još dvadesetih godina 20. stoljeća hrvatska zajednica se mobilizirala kako bi proizvela priručnik, a koji se sastoji od izraza koji bi se mogli koristiti u pojedinim situacijama: luka, carina, stanica, mjenjačnica, gostiona, večera, u gradu, u hotelu, posao, u trgovini, u brijačnici, kod liječnika itd.
Redovnica Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa s. Beatrica Krstačić susrela se u ponedjeljak sa sestrama zajednicâ provincijske kuće u Đakovu i prenijela im iskustvo svojega života i rada u Brazilu, piše IKA. Misionarka je pojasnila prisutnim sestrama da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike vrlo važno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni […]
Sam slijed tema napravljen je tako da slijedi „prirodni“ put prilagodbe koji je iseljenik morao proći i u čemu mu je priručnik trebao pomoći. Tako na samome početku nudi pravila čitanja gdje uspoređuje fonetiku hrvatskoga i portugalskoga jezika, a i većina teksta podijeljena je na tri stupca: hrvatski, portugalski (pisani), brazilski-portugalski (govoreni), kako bi iseljenik razumio te zatim mogao i proizvesti željene zvukove.
PRIRUČNIK HRVATSKOGA 2023.
Na samome kraju možemo naći također informacije o državnim praznicima, službenim mjerilima i novcu, uobičajene natpise i informacije o samome Brazilu, što bi ovome potencijalnom radniku muškog roda trebalo pomoći u svakodnevnom životu.
Uistinu je zadivljujuće vidjeti kako je hrvatska zajednica već u svojim samim početcima, prije skoro stotinu godina, pokazala volju da priredi jedan jezični priručnik za koji nisam znao dok sam pripremao priručnik za učenje hrvatskoga jezika za govornike brazilskoga portugalskog koji će službeno biti dostupan 2023. godine, a u kojem na sličan način, iako u obratnom smjeru, nudim smjer i načine na koje sada već potomci Hrvata i njihovi prijatelji mogu bolje upoznati svoju domovinu.
Više sam o tome pisao u Iseljeničkom zborniku izdanom 2022. godine, no zanimljivo je da su ove dvije publikacije povezane percepcijom da je potrebno osobama koje uče jezik ponuditi specifično štivo, tj. prilagođene materijale koji uzimaju u obzir okolinu u kojoj se izvorno nalazi možebitni korisnik/čitatelj kojeg treba uvesti ne samo jezično, nego i kulturološki u novo društvo.
Unatoč nemogućnosti da se održe tradicionalni događaji Hrvatske zajednice u Brazilu zbog planetarne koronakrize, ali i oni novi, Hrvati u ovoj najvećoj latinoameričkoj zemlji iskoristili su blagodati tehnologije i brzo se prilagodili novim uvjetima. I iz nužnosti da se ostane u kontaktu ostvarili su se mnogi projekti i nastale nove ideje koje još više učvršćuju […]
Završno se može reći da ovaj mali priručnik pomiče granice onog što znamo o jezično-nastavnim aktivnostima zajednice, ali i dokazuje da su i Hrvati u Brazilu svjesno djelovali kako bi se iseljenik mogao što bezbolnije prilagoditi novoj situaciji, što je potrebno dodatno proučiti kako bismo mogli danas svjesnije i jasnije djelovati na očuvanju hrvatskoga nacionalnog tijela u ovoj najvećoj latinoameričkoj državi.
Milan Puh, Hrvatska matica iseljenika
