Ovaj Hrvat bio je nogometna zvijezda u Americi! U povijesnoj utakmici obranio je sve engleske udarce, ali u Brazilu mu nije bilo dopušteno nastupiti

Trenutačno se igra Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. u Kataru. Osim nama dragih Vatrenih (dok ovo pišem slavimo pobjedu nad Japanom!), našu i svjetsku pozornost privlačio je ovih dana i mladi američki nogometaš hrvatskoga podrijetla Christian Mate Pulišić.

Ovo je dobra prilika upoznati Hrvate diljem svijeta s hrvatskim nogometašem koji je također nekoć bio nogometna zvijezda u Americi.

Američka nogometna reprezentacija „potresla” je ne samo mrežu nego i svijet sporta kada je pobijedila Englesku (1 – 0) na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu 1950. godine. Bio je to sportski događaj godine, a možda i desetljeća. Englezi su se osjećali nepobjedivima. Podcijenili su protivnika i izgubili.

Kada su Amerikanci zabili gol, govorilo se da je to bio „udarac koji se čuo oko svijeta”. Među igračima tadašnjeg američkog nogometnog „dream teama” bio je i Hrvat Gino Gardašanić, u Americi poznat kao Gino Gard. On je podulje vremena bio glavni vratar američke reprezentacije.

Prije odlaska u Brazil na svjetsko prvenstvo Amerikanci su odigrali prijateljsku utakmicu s Englezima u New Yorku i izvojevali 1 – 0 pobjedu. Gino je obranio sve engleske udarce. Ali kada su došli u Brazil, nažalost, Gardašaniću nije bilo dopušteno braniti jer nije bio američki državljanin. Stigao je u Ameriku 1949., to jest samo godinu dana prije prvenstva. Zbog tog slučaja u Brazilu, američke su mu vlasti dale državljanstvo nakon tri godine boravaka u SAD-u, umjesto uobičajenih pet godina čekanja.

Ginu Gardašanića posjetio sam dva puta tijekom 2004. godine u njegovoj obiteljskoj kući i tada mi je pripovijedao kako je 26. studenoga 1922. „slučajno” rođen u Sušaku, gdje mu je majka otišla u posjet prijateljici, a ne u Rijeci gdje mu je obitelj živjela. Ali po svemu izgleda da to nije bilo „slučajno”.

Naime, u razgovoru s Ginom doznao sam da mu je otac Petar bio poznati antitalijan i vjerojatno je namjerno poslao suprugu Anu „u posjet” rođacima u Sušak da ondje rodi sina, a ne u Rijeci koja je tada bila pod talijanskom okupacijom.

Gino potječe iz trgovačke riječke obitelji. Otac mu je imao trgovinu jaja i peradi. Djedovska im je kuća bila u samom središtu grada, blizu kazališta. U njoj je do unatrag nekoliko godina živjela Ginina sestra Sonja. Anita, druga njegova sestra, živjela je u Njemačkoj, a brat Nevio došao je u Ameriku 1964. godine i živio u okolici Chicaga.

Pučku školu Gino je pohađao u Sušaku. Nakon završetka Građanske škole u Zagrebu, upisao je Trgovačku akademiju u Sušaku, ali otpočeo je rat i škola je bila zatvorena. Njegova nogometna, to jest vratarska karijera otpočela je u zagrebačkom „Građanskom”. Dok je u Zagrebu pohađao školu, Gino je branio za juniore „Građanskoga”.

Ima i jedna zanimljiva slučajnost povezana s njegovim boravkom u Zagrebu. Naime, s njim u istim đačkim klupama sjedio je i budući predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman. Gino je sačuvao i fotografiju četvrtoga razreda na kojoj je Tuđmana lako prepoznati. Pripovijedao je Gino kako se sjeća školskih kolega, a za Tuđmana kaže da je bio odličan đak; „dok je meni uzelo dane kako bih naučio Preradovićeva ‘Putnika’, Franjo je to deklamirao u roku od nekoliko minuta“.

Ratni i poratni vihor kršio je ljudske živote, a mnoge od onih koji su preživjeli razbacao je diljem svijeta. Malo prije početka rata, Gino se vratio doma u Rijeku i tu je proveo tragične ratne godine. Za vrijeme rata branio je za mjesne nogometne momčadi. Prema imenima timova za koje je Gino igrao lako je sagledati tadašnju sudbinu Rijeke i Hrvatske. U samo nekoliko godina on je u Rijeci i Sušaku branio za sljedeće momčadi: „Orient” (1941./1942.), „Magazzini Generali” (1942./1943.), „Todt” (1943./1944.), „Silurificio Whitehead” (1944./1945.), „Lučki radnik” (1945./1946.) i za novoosnovani prvoligaš „Kvarner” (1946./1947). Od „Kvarnera” je nastala današnja „Rijeka”. Gino je također bio jedan od boljih igrača vaterpola tog vremena.

Sljedeće tri godine Gino je igrao u Italiji („Fiorentina”, „Marsala” i „Reggina”), a 1949. godine dolazi u Chicago i odmah počinje braniti za tim „Slovak”. U tom je timu i završio svoju nogometnu karijeru 1959. godine. Zanimljivo je da – premda je odrastao u Rijeci, govorio talijanski, igrao nekoliko godina u Italiji i ondje se oženio Talijankom rođenom u Americi – po dolasku u Chicago Gino nije htio igrati za talijanski nogometni tim, nego za Slovake.

Tijekom njegove desetgodišnje američke nogometne karijere Gino je bio među najboljima. Branio je vrata američke nogometne reprezentacije u raznim međunarodnim natjecanjima (Turska, Švedska, Norveška, Meksiko itd.), kao i vrata „Chicago All Star” momčadi, uključujući i burnu utakmicu s njemačkim „Hamburgom” u Chicagu 1950. godine koju je došlo gledati više od 45 tisuća gledatelja. Također je bio vrlo djelatan i uspješan u „indoor” nogometu u Chicagu. Njegovi sportski uspjesi nagrađeni su primanjem u „Illinois Hall of Fame“ 1992. i „National Soccer Hall of Fame” 2002. godine.

Osim uspjeha u nogometu, Gino Gardašanić bio je uspješan obiteljski i poslovni čovjek. Imao je dvojicu sinova. Nažalost, stariji je sin umro prerano i iza sebe ostavio ženu i dvoje djece. Mlađi sin, Gary, koji se uz posao bavi i biciklizmom, preuzeo je trgovinu dragulja (Chicago Diamond Exchange) koju je Gino utemeljio i koja se nekoć nalazila u centru Chicaga, a poslije u predgrađu Oak Brook.

Za dugo godina Gino je s obitelji živio u Westchesteru, nedaleko od glasovitoga Brookfield Zoo, zapadno od grada Chicaga. Redovito je posjećivao svoju rodbinu i prijatelje u Hrvatskoj i drugim državama Europe. I u poznim godinama bio je vitalan i bavio se sportskim djelatnostima do potkraj života.

Preminuo je 12. veljače 2010. godine i pokopan u Queen of Heaven katoličkom groblju koje se nalazi nedaleko od mjesta gdje je proveo posljednja desetljeća ovozemaljskoga boravka.

Ante Čuvalo

Ključne riječi #Gino Gardašanić #Hrvati u Americi #nogometaši u svijetu