Nick Kosovich
FOTO: Facebook Nick Kosovich
Nostalgija, ples, povijest i ljubav prema pokretu i izražavanju te Zaostrog ključne su riječi koje povezuju ovu priču u zanimljivo iskustvo pripadanja s jedne strane plesnoj zajednici, a s druge strane jednom podrijetlu. To je znanje i sjećanje koje se nosi kao vodeni žig, nevidljiv kreativni trag s jednog dijela svijeta na drugi. Odredište iz kojeg je netko otišao da bi mu se vratio i prepoznao podrijetlo i korijen.
Zagrepčanka Daria Pichler svoje mladenačke, pomalo buntovne snove, u borbi za oslobađanje od spona okoline koje su joj postale teret, već više od četrdeset godina ostvaruje u Belgiji. Gospođo Pichler, odmah nakon mature jedan posjet Belgiji postao je presudan za Vašu odluku o ostanku… Zapravo, imam u Belgiji rodbine koja je u ono vrijeme živjela […]
Bilo da noge dodiruju ulašteni parket dvorane u Los Angelesu ili najfinije oblutke mediteranskog žala u Zaostrogu, sve je jasnije da dom ipak nije kuća, već emocija, glas i pokret. Vrijeme ponekad nije ništa drugo nego čežnja koja putuje dok se ne vrati. Nostalgija je to umotana u najfinije kostime. A kad se vratimo na to mjesto, znamo da smo došli doma.
SAMOIZRAŽAVANJE UJEDNAČENIM PLESNIM POKRETOM
Da nas tamo čekaju najljepši mirisi egzotičnog voća i agruma, zna Nick Kosovich, glumac i plesač iz Los Angelesa. Rođen u Wollongongu, u državi New South Wales u Australiji, odrastao je u Perthu. Otac Tony Kosovich rođen je u državi Zapadnoj Australiji, kao i majka Margaret Kraljevich. Djedovi Stipe Kraljevich i Nikola “Ćurkov” Kosović rođeni su u Zaostrogu, a u Perth su se iselili 30-ih godina prošlog stoljeća. Baka s mamine strane rođena je u Novom Zelandu, gdje se njezin stric preselio u Swan Valley, vinogradarsko područje na kojem je otvorio vinariju “Twin hills”, koja i danas radi.
Ponajprije plesač od najranijih dana osnovne škole, Nick je 1972. godine učinio prve plesne korake… Zajedno s plesnom partnericom i životnom družicom Lenom uživa međunarodni ugled u svijetu standardnih plesova. Povezanost toga plesnog para u diskursu kritike nadilazi savršeno usklađene pokrete i implicira na duboku povezanost u partnerskom djelovanju uopće. Gracioznost ovoga plesnog para krajnje utreniranih pokreta nije promaknula ni najpreciznijem sudačkom kriteriju raznih svjetskih natjecanja. Natjecali su se, uz ostalo, na sedam svjetskih plesnih natjecanja i u nekoliko kategorija te pobijedili.
Nick je ostvario više uloga i u filmovima (Mango Tango, Shall We Dance, Let It Be Me, Everyone says I Love You, Blue In The Face). Gostovao je u mnogobrojnim TV-emisijama, a veliku popularnost stekao je sudjelovanjem u “Plesu sa zvijezdama”, u dvije sezone kao plesač partner te koreograf.
Koreografirao je mnogobrojne plesne točke, plesne filmove te bio i nominiran za nagradu Emmy. Plesni je sudac te učitelj plesa po cijelome svijetu. Od 1992. član je International Traveling Consultant u Arthur Murray Franchize Dance Studio.
Nick i supruga Lena vlasnici su i dizajneri poznatoga brenda Le Nique. Kreiraju kostime za vrhunske plesače te za televizijske emisije “Ples sa zvijezdama”, “Jeste li za ples”, za što su također nagrađivani.
Suorganizator je Adriatic Pearl Dubrovnik, međunarodnog natjecanja u latinsko-američkim i standardnim plesovima – na kojemu sudjeluju plesni parovi iz više od 50 zemalja svijeta.
Istraživač Zvonimir Navala, koji je četvrt stoljeća radio u Johannesburgu, nedavno je objavio opsežnu knjigu Croats in the Anglo-Boer War, South Africa 1899-1902. U razgovoru s istraživačem, koji sa suprugom i sinom živi u Kaliforniji, doznajemo niz zanimljivosti vezanih za hrvatsku zajednicu u tom dijelu svijeta, uključujući sudbine našijenca. “Južnoafrička Republika, država na krajnjem jugu […]
Pamti razne datume, ali neki poprimaju posebno značenje…
“Ne mogu opisati kakav me snažan osjećaj obuzeo dolaskom u zemlju mojih predaka 23. rujna 2016. U svojim ranim pedesetim, davši obećanje svojoj babi da ću posjetiti korijene i obnoviti zidove stare kuće, uz niz nepredviđenih okolnosti, doplovili smo u svitanje u dubrovačku luku. Čudesno očaran ljepotom koja ostavlja bez daha, rekao sam – Dalmatinac sam! Ovo je dom! Kroz glavu je prošla misao – pa zašto su moji preci uopće napuštali ovoj kraj i ovu ljepotu? Šetajući gradom, upijajući teksture, boje, mirise, poslušao sam i gitarista na uglu, poželio kupiti CD, a onda sam u razgovoru doznao da smo iz iste loze! I tako, počneš primjećivati razne znakove na svom putu traganja za korijenima. Prezimena koja su u mojim korijenima su Kraljević, Kosović, Alfirević, Matutinović, Despot… pa prema spoznajama gradim obiteljsko stablo. Uzbuđenje dolaska nisam mogao sakriti. Vijugavi put u staro selo, maslinici, kamena zdanja, zidine bakine kuće obrasle bršljanom, staro guvno – Kraljevića guvno, mirisi, pogled, sve je to vrlo emotivno i očaravajuće. Upoznao sam rođake, družili smo se, ispričali su mi mnoge priče o prošlosti i sadašnjosti. Želeći zabilježiti komadić iskustva, snimio sam i producirao nekoliko kraćih videomaterijala o starom selu, ‘novom’ Zaostrogu, samostanu i cijeloj uvali. Sve sam to, naravno, prenio svojoj obitelji pa su tako i roditelji posjetili Zaostrog 2019. te dobili hrvatsko državljanstvo, što je bilo ostvarenje davnoga obiteljskog sna! A sada to čekamo sestra i ja! Sada je još jača moja odluka da obnovim staru obiteljsku kuću, ovo je mjesto velikog potencijala, možda pokrenemo izgradnju golf terena jer su tu odlični uvjeti”.
FILOZOFSKA DIMENZIJA SVRHOVITOSTI
Mnoga svoja promišljanja o plesu, učenju i životnim stajalištima iznio je Nick u knjizi “What You See Is Not What You Do”. Ideja da napiše knjigu rodila se prilikom radionice koju su vodili Nick i Lena, gdje je jedan polaznik predložio da sve svoje ideje stave na papir. Što je ples, kako učiti plesati, kakvo značenje ples ima u životu ljudi, koliko se ples utisnuo u cijeli životni stil, što znači biti profesionalni plesač, a što je s “amaterskim” plesanjem, koja je filozofija plesa. Dobiva se dojam kako plesači osjećaju snažno metafizičko sučelje povrh mehaničke i estetske kategorije izvedbe. U tom slučaju ples kao potreba nadilazi zadanu formu natjecanja i postaje neprestana komunikacija između dvije osobe koja teži najboljoj mogućoj izvedbi duha, isprepletenog u snažno iskustvo ljubavi i umjetnosti.
Zanimljiv rakurs daje čitateljica, i sama plesačica (The Girl with the Tree Tattoo), koja je iznijela svoja zapažanja o knjizi: “Stil knjige nije akcijski, već je puna vrijednih informacija koje mogu pomoći plesačima u usvajanju izazova novih plesnih pokreta. I sama sam željela proniknuti dublje u svijet plesa, u samu bit plesača te dobiti uvid u život dvoje dvoranskih plesača. Nick i Lena su pokrili aspekte dvoranskog plesa koji se izdignuo iznad običnoga plesnog koraka. Oni razrađuju koncepte koji se mogu primijeniti na svaki ples, na svakoj razini. Tekst je pisan u razgovornom stilu, nije bilo ‘predavačkog’ tona. Knjiga nije samo priručnik sa savjetima o plesnim koracima, već daje ohrabrenje, poticaj i nadahnuće”.
U Čileu, ovoj dalekoj zemlji na drugome kraju svijeta, postoji velik broj književnika hrvatskog podrijetla, vrlo aktivnih u očuvanju kulturne i duhovne baštine svojih predaka. Prema dosadašnjim istraživanjima, od početaka doseljavanja Hrvata u Čile krajem XIX. st. pa do naših dana, u Čileu je djelovalo i djeluje oko dvjestotinjak književnika hrvatskog podrijetla. Čile je i […]
I najveći profesionalci su učenici i uvijek trebaju unapređivati svoje znanje i vještine jer uvijek se može više i bolje. U knjizi se može pronaći i filozofski pogled na ples, perspektiva koja stvara osjećaj za smisao i cilj te cijeni trud uložen u ples.
Božena Delaš, Hrvatska matica iseljenika
